bosansko grahovo

Općina Bosansko Grahovo

Vojislava Ivetića 2
80270 Bosansko Grahovo
Kanton 10
Federacija Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina

Tel: +387 34 850 190

Načelnici:

2004 – 2008: Duško Bilčar (SDP)

2008 – 2012: Uroš Makić (SNSD)

2012 – 2015: Uroš Makić (SNSD)

Načelnik općine Bosansko Grahovo opozvan je sa funkcije odlukom Općinskog vijeća, no prijevremeni izbori zakazani za 6. decembar 2015. nisu održani, jer Općina nije osigurala sredstva za održavanje istih.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine:
0
stanovnika
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine:
0
stanovnik
Mjesne zajednice
  1. Crni Lug
  2. Grahovo
  3. Maleševci
  4. Peći
  5. Preodac
  6. Tiškovac
  7. Uništa

U okviru projektnih aktivnosti, u Bosanskom Grahovu je 28. decembra 2015. godine održan sastanak sa predstavnicima savjeta mjesnih zajednica i nevladinih organizacija.

Prisutni su upoznati sa ciljevima projekta, komunikacijskom platformom, te su kroz diskusiju iznijeli svoje stavove i probleme sa kojima se susreću lokalne zajednice na području ove općine.

Bosansko Grahovo – zašto je na margini?

 

Autorica: Aleksandra Lovren

 

Bosansko Grahovo, gradić u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, smješten na tromeđi Bosne, Like i Dalmacije, jedino je pogranično područje i opština u Bosni i Hercegovini koja je najpoznatija po tome što je uvijek spomenuta u negativnom kontekstu. Dakle, jedina opština u pograničnim područjima gdje ova prednost nije nikako iskorištena.

Iako je bogata prirodnim ljepotama, resursima za seoski, planinski turizam spominje se kao najsiromašnija i najnerazvijenija u Bosni i Hercegovini.

U prijeratnom periodu opština je imala 8 311 stanovnika, a radno sposobno stanovništvo je bilo zaposleno u cjelosti 100 % u tada postojećim firmama: Drvni kombinat, Treset, tvornica obuće Borac, tvornica kugličnih ležajeva Unis, najsavremenije opremljena Ciglana. Sve ove tvornice, institucije, trgovine koje su postojale u Bosanskom Grahovu zapošljavale su stanovništvo i iz okolnih opština, jer Bosansko Grahovo nije imalo dovoljno radne snage, iako je bilo zaposleno cjelokupno stanovništvo. Za vrijeme rata i u poslijeratnom periodu, opština je pretrpjela najveću devastaciju i razaranja. Uništeno je 98 % infrastrukture, a fabrike koje su zapošljavale lokalno stanovništvo su devastirane. Opština Bosansko Grahovo ima izuzetne prirodne ljepote i rijetkosti, kulturno-istorijske znamenitosti i brojne turističke potencijale kao što su: planina Šator, šatorsko i jezero Borovača, pećina Ledenica, najpoznatija na području bivše SFRJ po stalaktitima i stalagmitima.

Današnji život u Bosanskom Grahovu je neuporediv sa prijeratnim. Prema bazi podataka iz CIPS-a broj stanovnika Bos. Grahova je oko 3 500 stanovnika, što u stvari nije stvaran podatak. Neki građani su prijavljeni u Bos. Grahovo iz razloga što čekaju obnove kuća ili stanova, te se sticajem okolnosti vode kao stalni stanovnici iako to u stvari nisu. U Bos. Grahovo dođu tokom sezone godišnjih odmora i sl. Procjena je da na području opštine Bosansko Grahovo stalan boravak ima oko 2 000 stanovnika koji žive u jako nepovoljnim uslovima za život…

Kao i u svim opštinama u BiH, i ovdje je problem nezaposlenost. Ali to nije sve, stanovništvo kao da se pomirilo s tim da su fabrike uništene i da nemaju gdje raditi.

Mnogo veći problemi su nepostojanje apoteke, doma zdravlja, vrtića, banke, srednje škole, ukratko nepostojanje niza institucija važnih za dobro funkcionisanje jednog grada.

Dom zdravlja egzistira kao ambulanta koja nema stalnog doktora, niti tim za hitnu medicinsku pomoć. Ambulanta radi dva sata dnevno, i to samo za pacijente koji se unaprijed „naručili“ tj. zakazali pregled. U protivnom, ako niste hitan slučaj, nemoguće je biti primljen, jer u periodu 2 sata rada ambulante doktor može primiti samo 15 pacijenata. Van radnog vremena od 10-12 sati, kao i vikendom, ne smijete se razboljeti (osim ako niste predvidjeli i naručili bolest). Pacijenti kojima je potreban hitan medicinski pregled ili pregled specijaliste upućuju se u Drvar na liječenje, udaljen od Bosanskog Grahova 30 km, te ukoliko u Drvaru nisu u mogućnosti zbrinuti pacijenta, na dalje liječenje u Livno, koje je udaljeno od Drvara 100 km.

Također, još jedan problem vezan za zdravstvenu zaštitu građana jeste nepostojanje apoteke. Pacijenti koji uspiju doći na red i ipak dobiju recepte od doktora suočeni su sa dodatnim problemom i dodatnim troškovima, jer moraju ići u Drvar 35 km, ili Livno 75 km po lijekove. Doktori sprecijalisti, odjel stomatologije, pedijatrije i ginekologije koji su nekada postojali, jedno vrijeme i u poslijeratnom periodu do 2008. godine građanima Grahova su samo misaona imenica i dodatni problemi, jer ni u Drvaru nema dovoljno specijalista, te ukoliko se radi o hitnijim slučajevima ili terminima vakcinacije za djecu, stanovništvo je opet prinuđeno ići u Livno, nekada i u veće medicinske centre, npr. Banja Luka, Mostar, itd.

Najveći problemi što se tiče zdravstvene zaštite, u Bosanskom Grahovu su počeli dolaskom SNSD-a na vlast čiji predstavnici su insistirali da Dom zdravlja Bos. Grahovo pripoje Drvaru, što se i desilo. Sve do tog perioda Bos. Grahovo je bilo vezano za Livno, te smo imali doktora 8 sati dnevno, stomatološku službu, ginekologiju. Hitni medicinski slučajevi su bili bolje zbrinuti, vozila i oprema su bili bolje opremljeni, ali što je najbitnije nikada pacijenti nisu gubili dragocjeno vrijeme od Grahova do Drvara, pa ukoliko ne budu zbrinuti moraju u Livno. Od 2008. godine zdravstvena zaštita, je postala problem, ali uz to pojavili su se i mnogi drugi problemi.

Jedan od osnovnih egzistencijalnih pitanja, neophodnih uslova za život, vodosnabdijevanje, u Bosanskom Grahovu je osnovni problem, koji muči sve građane, bez obzira na pol, starosnu dob, zdravstveno stanje… problem koji nadležni nisu riješili od perioda povratka 1998. godine. U 21. vijeku stanovnici Bosanskog Grahova nemaju pitku votku. U sušnom periodu već od maja mjeseca do novembra pojedini dijelovi grada ne dobiju „niti kapi“ vode. Niko se nikada nije zapitao kako žive građani u tim uslovima, kako dopremaju vodu, ima li iko starijim licima dopremiti vodu? Malobrojni građani, te Civilna zaštita, koja bi se trebala aktivno uključiti u rješavanje problema, naplaćuju dopremanje vode u cisternama, tako da je voda u Bos. Grahovu najveći luksuz. U ovim uslovima života nikada nije proglašena vanredna situacija (možda se čekala pojava epidemija zaraznih bolesti, da se to desi). Na svu sreću nije nikada bilo epidemija i oboljenja zbog nedostatka vode. Voda koju trenutno imamo nije pitka voda, više od godinu dana nije vršena analiza vode, tako da stanovništvo nije upoznato kakvu vodu koristi. Trenutno su svi zadovoljni jer kako i sami kažu „Neka ima ikakva“.

Kada pomenemo institucije, već je rečeno da nema ni srednje škole, vrtića, Komunalno preduzeće je postojalo do 2008/2009, kada je kao i Dom zdravlja, zbog nemara lokalne vlasti uništeno njegovo postojanje sa svom opremom koju su imali (vozila su ili prodata ili neodržavana i neregistrovana). Grad je godinama zatrpan u smeću, otpad se odvozi na svaka dva do tri mjeseca, i to kada bude angažovano Komunalno preduzeće iz Drvara koje svoje usluge skupo naplaćuje.

Zbog nepostojanja srednje škole, učenici putuju Đačkim autobusom u Drvar udaljen 30 km od Bosanskog Grahova. U periodu raspusta ne postoji ni taj đački autobus koji je jedina poveznica i trenutno jedini prijevoz koji Bos. Grahovo ima sa Drvarom. Tu je najbliži srednjoškolski centar, mada ima učenika koji borave i školuju se u Banja Luci, ili Livnu, sve u skladu prije svega sa finansijskim mogućnostima roditelja, pa tek onda sa smjerovima koje određena školska ustanova nudi.

Ni život najmlađe djece nije „sjajan“ u Bosanskom Grahovu. I njihov život, život djece i omladine je jako težak i suočen sa brojnim nedostacima. U gradu ne postoji niti jedno mjesto, igralište za bezbrižnu dječiju igru. Roditelji koji su ipak našli zaposlenje, nemaju gdje ostaviti djecu na čuvanje. Najčešće u susret izlaze bake ili žene i djevojke, koje u stanju nezaposlenosti i ovo jedva dočekaju.

Pitanje koje se postavlja sa početka ovog texta „Zašto je Bosansko Grahovo na margini?“ je pitanje koje nama stanovnicima mnogi postavljaju, ali ima nas i koji ga postavljamo sami sebi… Nebriga lokalnih vlasti je spomenuta nekoliko puta, ali razlog zašto smo na margini je i nebriga kantonalnih vlasti, vlasti koje su na višem nivou i u mogućnosti da učine nešto više da ne bi bila zanemarena opština.

Jedan od odgovora na pitanje „Zašto je Bosansko Grahovo na margini?“ je da problemi leže i u nama samima, mnogo nas je pasivnih, koji možemo mijenjati nešto, znamo za naše probleme, ali o njima ne raspravljamo na pravom mjestu. Neformalna druženja, sastanci i sl. ne mogu mnogo promijeniti ukoliko se ne udružimo i ne pođemo „kucati na vrata“ nadležnih, svih onih koji mogu nešto promijeniti na bolje. Također, kada je u pitanju vlast koju biramo, trebamo postaviti sebi isto ovo gore pitanje i zapitati se šta nam ta osoba/e nude da bi se pomjerili sa te margine.

(Članak je na jeziku autorice i na ovoj stranici dat je na dva pisma)

Preporuke Općinskoj upravi

  1. Status mjesnih zajednica i izbori u mjesnim zajednicama
  • Općina Bosansko Grahovo treba svojim mjesnim zajednicama vratiti status pravne osobe i omogućiti otvaranje bankovnog računa te ih osposobiti za samostalan rad organiziranjem obuke o upravljanju MZ, komunikaciji sa općinskom upravom, građanima i medijima, izrada planova, upravljanje projektima te namicanje sredstava za provedbu tih projekata.
  • Općinska uprava i Općinsko vijeće trebaju provoditi nestranačke izbore tj. omogućiti da građani sami prelože svoje kandidate za Vijeća svojih MZ jer sve mjesne zajednice nisu jednako tretirane od općinske uprave tj. bolje su pozicionirane one koje su bliže čelnicima u lokalnoj upravi po političkoj liniji ili imaju svoje predstavnike u Općinskom vijeću ili upravi.
  1. Poboljšanje informiranosti, komunikacije, transparentnosti i suradnje i bržeg rješavanja problema i potreba stanovnika MZ
  • Organizirati redovite sastanke Općinske uprave sa predstavnicima mjesnih zajednica svaka tri mjeseca (po potrebi i češće). Bilo bi dobro da se ovi sastanci održavaju sa predstavnicima službe za razvoj, a bilo bi poželjno da na sastancima sudjeluju načelnik i/ili predsjednik OV;
  • Načelnik, pomoćnici, predsjednik OV i vijećnici trebaju obaviti konstruktivne posjete mjesnim zajednicama tj. na terenu se upoznati s problemima i potrebama stanovnika i tako zadobiti povjerenje građana;
  • Predstavnike MZ treba pozivati na sjednice Općinskog vijeća kada se raspravlja o temama vezanim za područje MZ;
  • Treba razviti i usvojiti bolji, institucionalni mehanizam komuniciranja i raspodjele sredstava, tj. transparentniji način od uobičajenih osobnih kontakata između predstavnika MZ i Općinske uprave;
  • Predsjednici i Vijeća MZ ne smiju se zaobilaziti ili izostavljati prilikom provođenja bilo kakvih projekata ili aktivnosti na području mjesne zajednice, tj. Općina i sve druge razine vlasti mora obvezno informirati, konzultirati i uključiti vodstvo MZ u planiranje i realizaciju projekata;
  • Prilagoditi aktivnosti u skladu s različitim potrebama u urbanim i ruralnim zajednicama. U gradskim, budući da su manje optimistične po pitanju održivosti građanskog aktivizma, organizirati forume za razmjenu dobrih iskustava iz prakse i predstaviti uspješne građanske inicijative iz drugih gradskih zajednica u BiH. U ruralnim sredinama, održati obuku o vještinama komuniciranja i upravljanja za bolji rad postojeće, ali trenutno dezorijentirane energije za lokalni angažman.
  • Kroz rad sa Općinskom komisijama za mjesne zajednice, razviti program obraćanja stanovništvu, što će pokrenuti odvijanje sastanaka za lokalno planiranje i umnožiti neposredno komuniciranje građana s gradskim službenicima, vijećnicima a posebice s predstavnicima mjesnih zajednica;
  1. Općinski proračun/budžet i financiranje MZ
  • Nacrt općinskog proračuna/budžeta obavezno uputiti na raspravu u mjesne zajednice i pribaviti pisano mišljenje i prijedloge vijeća svih MZ – tako će se povećati transparentnost i povjerenje stanovnika u rad Općinske uprave;
  • Prilikom izrade proračuna/budžeta, sva proračunska sredstva namijenjena za MZ podijeliti na tri proračunske stavke:
    a) za materijalne troškove ureda koji bi bili isplaćeni MZ početkom godine;
    b) za projekte u MZ – za ova sredstva Općina bi raspisala natječaj, mjesne zajednice bi podnijele prijedloge projekata a posebna Općinska komisija bi, po unaprijed utvrđenim kriterijima, odobravala sredstva mjesnim zajednicama;
    c) ukoliko u budžetu nema stavke „projekti mjesnih zajednica“ onda projekte koje mjesne zajednice odrede kao prioritete uključiti u kapitalne investicije Općine;
  1. Pri Službi zaduženoj za MZ, imenovati koordinatora za mjesne zajednice sa jasnim opisom radnih obveza, koji će servisirati i koordinirati rad svih MZ (predstavnici mjesnih zajednica rade volonterski za dobrobit svih stanovnika trošeći svoje vrijeme i nerijetko novac a vrlo često su izloženi pritisku, kritikama i različitim sumnjama).
  • Predstavnici MZ predlažu uspostavu profesionalnog radnog mjesta tajnika u MZ ili jednog tajnika za više mjesnih zajednica;
  1. Prikupiti profile/osobne karte mjesnih zajednica (sa slikama) i postaviti ih na službenu WEB stranicu Općine, redovito dopunjavati promjene u MZ i realizirane projekte/inicijative. Ovakav način predstavljanja MZ veoma je koristan radi „snimanja“ stanja na terenu za svaku MZ i za Općinu u cijelosti te mogućeg prikupljanja sredstava za rješavanje pojedinačnih potreba i problema stanovnika (donatori, dijaspora, pojedinci);
  2. S obzirom da je veoma malo žena u tijelima mjesnih zajednica, potrebno je promicati razvoj lokalne strategije što će poticati uključenje žena u proces izbora za tijela mjesnih zajednica, a posebice u to uključiti žene vijećnice. U planiranje i akcije u MZ uključiti žene – stanovnice MZ;
  3. Pozvati lokalna sredstva informiranja (radio) da izvještavaju javnost o aktivnostima i inicijativama mjesnih zajednica te otvorenosti općinske uprave ka mjesnoj samoupravi;
  4. Nevladine organizacije trebaju surađivati sa Vijećima MZ, provoditi zajedničke projekte i dobiti odobrenje za aktivnosti koje planiraju provesti u mjesnim zajednicama.
+ Opće informacije

Vojislava Ivetića 2
80270 Bosansko Grahovo
Kanton 10
Federacija Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina

Tel: +387 34 850 190

+ Političke informacije

Načelnici:

2004 – 2008: Duško Bilčar (SDP)

2008 – 2012: Uroš Makić (SNSD)

2012 – 2015: Uroš Makić (SNSD)

Načelnik općine Bosansko Grahovo opozvan je sa funkcije odlukom Općinskog vijeća, no prijevremeni izbori zakazani za 6. decembar 2015. nisu održani, jer Općina nije osigurala sredstva za održavanje istih.

+ Demografske informacije
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine:
0
stanovnika
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine:
0
stanovnik
Mjesne zajednice
  1. Crni Lug
  2. Grahovo
  3. Maleševci
  4. Peći
  5. Preodac
  6. Tiškovac
  7. Uništa
+ Lokalna problematika

U okviru projektnih aktivnosti, u Bosanskom Grahovu je 28. decembra 2015. godine održan sastanak sa predstavnicima savjeta mjesnih zajednica i nevladinih organizacija.

Prisutni su upoznati sa ciljevima projekta, komunikacijskom platformom, te su kroz diskusiju iznijeli svoje stavove i probleme sa kojima se susreću lokalne zajednice na području ove općine.

+ Glas lokalne zajednice

Bosansko Grahovo – zašto je na margini?

 

Autorica: Aleksandra Lovren

 

Bosansko Grahovo, gradić u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, smješten na tromeđi Bosne, Like i Dalmacije, jedino je pogranično područje i opština u Bosni i Hercegovini koja je najpoznatija po tome što je uvijek spomenuta u negativnom kontekstu. Dakle, jedina opština u pograničnim područjima gdje ova prednost nije nikako iskorištena.

Iako je bogata prirodnim ljepotama, resursima za seoski, planinski turizam spominje se kao najsiromašnija i najnerazvijenija u Bosni i Hercegovini.

U prijeratnom periodu opština je imala 8 311 stanovnika, a radno sposobno stanovništvo je bilo zaposleno u cjelosti 100 % u tada postojećim firmama: Drvni kombinat, Treset, tvornica obuće Borac, tvornica kugličnih ležajeva Unis, najsavremenije opremljena Ciglana. Sve ove tvornice, institucije, trgovine koje su postojale u Bosanskom Grahovu zapošljavale su stanovništvo i iz okolnih opština, jer Bosansko Grahovo nije imalo dovoljno radne snage, iako je bilo zaposleno cjelokupno stanovništvo. Za vrijeme rata i u poslijeratnom periodu, opština je pretrpjela najveću devastaciju i razaranja. Uništeno je 98 % infrastrukture, a fabrike koje su zapošljavale lokalno stanovništvo su devastirane. Opština Bosansko Grahovo ima izuzetne prirodne ljepote i rijetkosti, kulturno-istorijske znamenitosti i brojne turističke potencijale kao što su: planina Šator, šatorsko i jezero Borovača, pećina Ledenica, najpoznatija na području bivše SFRJ po stalaktitima i stalagmitima.

Današnji život u Bosanskom Grahovu je neuporediv sa prijeratnim. Prema bazi podataka iz CIPS-a broj stanovnika Bos. Grahova je oko 3 500 stanovnika, što u stvari nije stvaran podatak. Neki građani su prijavljeni u Bos. Grahovo iz razloga što čekaju obnove kuća ili stanova, te se sticajem okolnosti vode kao stalni stanovnici iako to u stvari nisu. U Bos. Grahovo dođu tokom sezone godišnjih odmora i sl. Procjena je da na području opštine Bosansko Grahovo stalan boravak ima oko 2 000 stanovnika koji žive u jako nepovoljnim uslovima za život…

Kao i u svim opštinama u BiH, i ovdje je problem nezaposlenost. Ali to nije sve, stanovništvo kao da se pomirilo s tim da su fabrike uništene i da nemaju gdje raditi.

Mnogo veći problemi su nepostojanje apoteke, doma zdravlja, vrtića, banke, srednje škole, ukratko nepostojanje niza institucija važnih za dobro funkcionisanje jednog grada.

Dom zdravlja egzistira kao ambulanta koja nema stalnog doktora, niti tim za hitnu medicinsku pomoć. Ambulanta radi dva sata dnevno, i to samo za pacijente koji se unaprijed „naručili“ tj. zakazali pregled. U protivnom, ako niste hitan slučaj, nemoguće je biti primljen, jer u periodu 2 sata rada ambulante doktor može primiti samo 15 pacijenata. Van radnog vremena od 10-12 sati, kao i vikendom, ne smijete se razboljeti (osim ako niste predvidjeli i naručili bolest). Pacijenti kojima je potreban hitan medicinski pregled ili pregled specijaliste upućuju se u Drvar na liječenje, udaljen od Bosanskog Grahova 30 km, te ukoliko u Drvaru nisu u mogućnosti zbrinuti pacijenta, na dalje liječenje u Livno, koje je udaljeno od Drvara 100 km.

Također, još jedan problem vezan za zdravstvenu zaštitu građana jeste nepostojanje apoteke. Pacijenti koji uspiju doći na red i ipak dobiju recepte od doktora suočeni su sa dodatnim problemom i dodatnim troškovima, jer moraju ići u Drvar 35 km, ili Livno 75 km po lijekove. Doktori sprecijalisti, odjel stomatologije, pedijatrije i ginekologije koji su nekada postojali, jedno vrijeme i u poslijeratnom periodu do 2008. godine građanima Grahova su samo misaona imenica i dodatni problemi, jer ni u Drvaru nema dovoljno specijalista, te ukoliko se radi o hitnijim slučajevima ili terminima vakcinacije za djecu, stanovništvo je opet prinuđeno ići u Livno, nekada i u veće medicinske centre, npr. Banja Luka, Mostar, itd.

Najveći problemi što se tiče zdravstvene zaštite, u Bosanskom Grahovu su počeli dolaskom SNSD-a na vlast čiji predstavnici su insistirali da Dom zdravlja Bos. Grahovo pripoje Drvaru, što se i desilo. Sve do tog perioda Bos. Grahovo je bilo vezano za Livno, te smo imali doktora 8 sati dnevno, stomatološku službu, ginekologiju. Hitni medicinski slučajevi su bili bolje zbrinuti, vozila i oprema su bili bolje opremljeni, ali što je najbitnije nikada pacijenti nisu gubili dragocjeno vrijeme od Grahova do Drvara, pa ukoliko ne budu zbrinuti moraju u Livno. Od 2008. godine zdravstvena zaštita, je postala problem, ali uz to pojavili su se i mnogi drugi problemi.

Jedan od osnovnih egzistencijalnih pitanja, neophodnih uslova za život, vodosnabdijevanje, u Bosanskom Grahovu je osnovni problem, koji muči sve građane, bez obzira na pol, starosnu dob, zdravstveno stanje… problem koji nadležni nisu riješili od perioda povratka 1998. godine. U 21. vijeku stanovnici Bosanskog Grahova nemaju pitku votku. U sušnom periodu već od maja mjeseca do novembra pojedini dijelovi grada ne dobiju „niti kapi“ vode. Niko se nikada nije zapitao kako žive građani u tim uslovima, kako dopremaju vodu, ima li iko starijim licima dopremiti vodu? Malobrojni građani, te Civilna zaštita, koja bi se trebala aktivno uključiti u rješavanje problema, naplaćuju dopremanje vode u cisternama, tako da je voda u Bos. Grahovu najveći luksuz. U ovim uslovima života nikada nije proglašena vanredna situacija (možda se čekala pojava epidemija zaraznih bolesti, da se to desi). Na svu sreću nije nikada bilo epidemija i oboljenja zbog nedostatka vode. Voda koju trenutno imamo nije pitka voda, više od godinu dana nije vršena analiza vode, tako da stanovništvo nije upoznato kakvu vodu koristi. Trenutno su svi zadovoljni jer kako i sami kažu „Neka ima ikakva“.

Kada pomenemo institucije, već je rečeno da nema ni srednje škole, vrtića, Komunalno preduzeće je postojalo do 2008/2009, kada je kao i Dom zdravlja, zbog nemara lokalne vlasti uništeno njegovo postojanje sa svom opremom koju su imali (vozila su ili prodata ili neodržavana i neregistrovana). Grad je godinama zatrpan u smeću, otpad se odvozi na svaka dva do tri mjeseca, i to kada bude angažovano Komunalno preduzeće iz Drvara koje svoje usluge skupo naplaćuje.

Zbog nepostojanja srednje škole, učenici putuju Đačkim autobusom u Drvar udaljen 30 km od Bosanskog Grahova. U periodu raspusta ne postoji ni taj đački autobus koji je jedina poveznica i trenutno jedini prijevoz koji Bos. Grahovo ima sa Drvarom. Tu je najbliži srednjoškolski centar, mada ima učenika koji borave i školuju se u Banja Luci, ili Livnu, sve u skladu prije svega sa finansijskim mogućnostima roditelja, pa tek onda sa smjerovima koje određena školska ustanova nudi.

Ni život najmlađe djece nije „sjajan“ u Bosanskom Grahovu. I njihov život, život djece i omladine je jako težak i suočen sa brojnim nedostacima. U gradu ne postoji niti jedno mjesto, igralište za bezbrižnu dječiju igru. Roditelji koji su ipak našli zaposlenje, nemaju gdje ostaviti djecu na čuvanje. Najčešće u susret izlaze bake ili žene i djevojke, koje u stanju nezaposlenosti i ovo jedva dočekaju.

Pitanje koje se postavlja sa početka ovog texta „Zašto je Bosansko Grahovo na margini?“ je pitanje koje nama stanovnicima mnogi postavljaju, ali ima nas i koji ga postavljamo sami sebi… Nebriga lokalnih vlasti je spomenuta nekoliko puta, ali razlog zašto smo na margini je i nebriga kantonalnih vlasti, vlasti koje su na višem nivou i u mogućnosti da učine nešto više da ne bi bila zanemarena opština.

Jedan od odgovora na pitanje „Zašto je Bosansko Grahovo na margini?“ je da problemi leže i u nama samima, mnogo nas je pasivnih, koji možemo mijenjati nešto, znamo za naše probleme, ali o njima ne raspravljamo na pravom mjestu. Neformalna druženja, sastanci i sl. ne mogu mnogo promijeniti ukoliko se ne udružimo i ne pođemo „kucati na vrata“ nadležnih, svih onih koji mogu nešto promijeniti na bolje. Također, kada je u pitanju vlast koju biramo, trebamo postaviti sebi isto ovo gore pitanje i zapitati se šta nam ta osoba/e nude da bi se pomjerili sa te margine.

(Članak je na jeziku autorice i na ovoj stranici dat je na dva pisma)

+ Preporuke

Preporuke Općinskoj upravi

  1. Status mjesnih zajednica i izbori u mjesnim zajednicama
  • Općina Bosansko Grahovo treba svojim mjesnim zajednicama vratiti status pravne osobe i omogućiti otvaranje bankovnog računa te ih osposobiti za samostalan rad organiziranjem obuke o upravljanju MZ, komunikaciji sa općinskom upravom, građanima i medijima, izrada planova, upravljanje projektima te namicanje sredstava za provedbu tih projekata.
  • Općinska uprava i Općinsko vijeće trebaju provoditi nestranačke izbore tj. omogućiti da građani sami prelože svoje kandidate za Vijeća svojih MZ jer sve mjesne zajednice nisu jednako tretirane od općinske uprave tj. bolje su pozicionirane one koje su bliže čelnicima u lokalnoj upravi po političkoj liniji ili imaju svoje predstavnike u Općinskom vijeću ili upravi.
  1. Poboljšanje informiranosti, komunikacije, transparentnosti i suradnje i bržeg rješavanja problema i potreba stanovnika MZ
  • Organizirati redovite sastanke Općinske uprave sa predstavnicima mjesnih zajednica svaka tri mjeseca (po potrebi i češće). Bilo bi dobro da se ovi sastanci održavaju sa predstavnicima službe za razvoj, a bilo bi poželjno da na sastancima sudjeluju načelnik i/ili predsjednik OV;
  • Načelnik, pomoćnici, predsjednik OV i vijećnici trebaju obaviti konstruktivne posjete mjesnim zajednicama tj. na terenu se upoznati s problemima i potrebama stanovnika i tako zadobiti povjerenje građana;
  • Predstavnike MZ treba pozivati na sjednice Općinskog vijeća kada se raspravlja o temama vezanim za područje MZ;
  • Treba razviti i usvojiti bolji, institucionalni mehanizam komuniciranja i raspodjele sredstava, tj. transparentniji način od uobičajenih osobnih kontakata između predstavnika MZ i Općinske uprave;
  • Predsjednici i Vijeća MZ ne smiju se zaobilaziti ili izostavljati prilikom provođenja bilo kakvih projekata ili aktivnosti na području mjesne zajednice, tj. Općina i sve druge razine vlasti mora obvezno informirati, konzultirati i uključiti vodstvo MZ u planiranje i realizaciju projekata;
  • Prilagoditi aktivnosti u skladu s različitim potrebama u urbanim i ruralnim zajednicama. U gradskim, budući da su manje optimistične po pitanju održivosti građanskog aktivizma, organizirati forume za razmjenu dobrih iskustava iz prakse i predstaviti uspješne građanske inicijative iz drugih gradskih zajednica u BiH. U ruralnim sredinama, održati obuku o vještinama komuniciranja i upravljanja za bolji rad postojeće, ali trenutno dezorijentirane energije za lokalni angažman.
  • Kroz rad sa Općinskom komisijama za mjesne zajednice, razviti program obraćanja stanovništvu, što će pokrenuti odvijanje sastanaka za lokalno planiranje i umnožiti neposredno komuniciranje građana s gradskim službenicima, vijećnicima a posebice s predstavnicima mjesnih zajednica;
  1. Općinski proračun/budžet i financiranje MZ
  • Nacrt općinskog proračuna/budžeta obavezno uputiti na raspravu u mjesne zajednice i pribaviti pisano mišljenje i prijedloge vijeća svih MZ – tako će se povećati transparentnost i povjerenje stanovnika u rad Općinske uprave;
  • Prilikom izrade proračuna/budžeta, sva proračunska sredstva namijenjena za MZ podijeliti na tri proračunske stavke:
    a) za materijalne troškove ureda koji bi bili isplaćeni MZ početkom godine;
    b) za projekte u MZ – za ova sredstva Općina bi raspisala natječaj, mjesne zajednice bi podnijele prijedloge projekata a posebna Općinska komisija bi, po unaprijed utvrđenim kriterijima, odobravala sredstva mjesnim zajednicama;
    c) ukoliko u budžetu nema stavke „projekti mjesnih zajednica“ onda projekte koje mjesne zajednice odrede kao prioritete uključiti u kapitalne investicije Općine;
  1. Pri Službi zaduženoj za MZ, imenovati koordinatora za mjesne zajednice sa jasnim opisom radnih obveza, koji će servisirati i koordinirati rad svih MZ (predstavnici mjesnih zajednica rade volonterski za dobrobit svih stanovnika trošeći svoje vrijeme i nerijetko novac a vrlo često su izloženi pritisku, kritikama i različitim sumnjama).
  • Predstavnici MZ predlažu uspostavu profesionalnog radnog mjesta tajnika u MZ ili jednog tajnika za više mjesnih zajednica;
  1. Prikupiti profile/osobne karte mjesnih zajednica (sa slikama) i postaviti ih na službenu WEB stranicu Općine, redovito dopunjavati promjene u MZ i realizirane projekte/inicijative. Ovakav način predstavljanja MZ veoma je koristan radi „snimanja“ stanja na terenu za svaku MZ i za Općinu u cijelosti te mogućeg prikupljanja sredstava za rješavanje pojedinačnih potreba i problema stanovnika (donatori, dijaspora, pojedinci);
  2. S obzirom da je veoma malo žena u tijelima mjesnih zajednica, potrebno je promicati razvoj lokalne strategije što će poticati uključenje žena u proces izbora za tijela mjesnih zajednica, a posebice u to uključiti žene vijećnice. U planiranje i akcije u MZ uključiti žene – stanovnice MZ;
  3. Pozvati lokalna sredstva informiranja (radio) da izvještavaju javnost o aktivnostima i inicijativama mjesnih zajednica te otvorenosti općinske uprave ka mjesnoj samoupravi;
  4. Nevladine organizacije trebaju surađivati sa Vijećima MZ, provoditi zajedničke projekte i dobiti odobrenje za aktivnosti koje planiraju provesti u mjesnim zajednicama.