ljubuški

Općina Ljubuški

Zrinskofrankopanska 71
88320 Ljubuški
Zapadnohercegovački kanton
Federacija Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina

Tel: +387 39 835 500

Načelnici:

2004 – 2008: Nevenko Barbarić (HDZ)

2008 – 2012: Nevenko Barbarić (HDZ)

2012 – 2016: Nevenko Barbarić (HDZ)

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine:
0
stanovnika
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine:
0
stanovnika
Mjesne zajednice
  1. Bijača – Zvirići
  2. Cerno
  3. Crnopod
  4. Crveni Grm
  5. Dole – Greda
  6. Grab
  7. Grabovnik
  8. Grljevići
  9. Hardomilje
  10. Hrašljani
  11. Humac
  12. Klobuk
  13. Lipno
  14. Lisice
  15. Ljubuški I
  16. Ljubuški II
  17. Ljubuški III
  18. Miletina
  19. Mostarska Vrata
  20. Orahovlje
  21. Otok
  22. Pregrađe
  23. Proboj
  24. Prolog
  25. Radišići
  26. Stubica
  27. Studenci
  28. Šipovača – Kašče
  29. Teskera
  30. Vašarovići
  31. Veljaci
  32. Vitina
  33. Vojnići

U okviru projektnih aktivnosti, u Ljubuškom je 6. oktobra 2015. godine održan sastanak sa predstavnicima savjeta mjesnih zajednica, nevladinih organizacija kao i medija.

Prisutni su upoznati sa ciljevima projekta, komunikacijskom platformom, te su kroz diskusiju iznijeli svoje stavove i probleme sa kojima se susreću lokalne zajednice na području ove općine.

PROBLEMATIKA I MIŠLJENJA KOJA SU ISTAKNUTA OD STRANE SUDIONIKA NA SASTANKU

Rasprava o lokalnim problemima (sadržaj diskusije)

  • Razina participacije građana u procesima donošenja odluka je niska
  • Suradnja dva mehanizma participacije: Mjesne zajednice i nevladine organizacije gotovo ne postoji
  • Sudjelovati mogu samo oni koji su bliski vrhovima političkih stranaka. Političkim strankama nije u interesu da građani sudjeluju u procesima odlučivanja.
  • Pored navedenoga, naši građani nemaju naviku javno govoriti niti izražavati svoje mišljenje ili reakciju na događaje ili probleme u lokalnim zajednicama.
  • Veoma su izražen nepotizam i korupcija pri zapošljavanju pa zato mladi i obrazovani kadrovi odlaze u druge zemlje.
  • Sustav obrazovanja je glomazan i neefikasan sa izraženom korupcijom. Imamo prevelik broj obrazovnih ustanova posebice u visom obrazovanju pa tako npr. SBK ima 17 veleučilišta. Ispiti i diplome se mogu kupiti va većini visokoškolskih ustanova kod nas. Obrazovanje nije usklađeno sa potrebama tržišta pa imamo hiperprodukciju posebice visokoobrazovanog kadra koji ne može dobiti posao pa su prisiljeni napuštati zemlju u potrazi za poslom.
  • Mjesne zajednice koje graniče sa R Hrvatskom imaju problem sa komunalijama poput telefona i vode koji dolaze iz Hrvatske pa mještani plaćaju znatno više cijene ovih usluga. U ovoj općini postoji neobična praksa da npr. Voda iz općine Ljubuški odlazi u Hrvatsku bez ikakve naknade da bi se ta voda vratila u pogranična mjesta po visokoj cijeni. Stanovnici duguju velike iznose za korištenje vode i na sudu su. Nitko niti općina niti kanton ili država ne vode računa o tome kako se koriste njeni vlastiti resursi.
  • Nema strategije niti mehanizama za zbrinjavanje opasnog otpada. Tako u jednoj mjesnoj zajednici već godinama postoji otpad lijekova koji su pristizali u ratu i čiji rok je odavno istekao. Mještani su slučajno saznali za otpad koji je jednostavno je bačen u jedni od kraških jama. Pošto se radi o poroznom tlu mještani se pribojavaju da ovaj otpad može lako zagaditi pitku vodu i okolno zemljište. Nitko nije reagirao na zahtjev građana da se ovaj problem riješi
  • Isti problem postoji sa azbestom koji se skladišti na privatnom zemljištu.
  • Poljoprivreda: Uvozimo 6,5 mil. KM samo hrane dok naša hrana i proizvodi propadaju
  • Šutnja administracije (neažurna i prespora) i izostanak konzultacija i dogovora sa građanima je problem i u ovoj općini.

Autorica teksta: Bjanka Medić

Za ocjenu stanja poljoprivrede na području općine Ljubuški i stanja u poljoprivredi općenito na početku 2016. godine pitali smo Dubravka Vukojevića poljoprivrednika iz Ljubuškog, ujedno i predsjednika Udruženja poljodjeljaca u Zapadnohercegovačkoj županiji.

 

Ljude treba vratiti zemlji, stvoriti im uvjete da žele ostati i raditi na zemlji

„Poljoprivreda je na najnižoj razini dosad, početak je sezone,uza sve nedaće i klima se okrenula protiv nas, ovisni smo o vremenskim promjenama,o kiši i suncu, a vidite da je vrijeme iz sezone u sezonu sve gore, jedne godine, kiša, suša, poplave. Nismo riješili osnovne stvari u našoj državi, a priključujemo se Europi, nadamo se da će nam to donijeti boljitak, kad mi sami ne znamo sebe dovesti u red, onda će to izgleda morati Europa. Kad prođete danas kroz naša sela, nigdje nikoga, sela su nam sve praznija, nije da ljudi neće raditi nego im je dosadilo više prelivati „iz šupljeg u prazno“.

Poboljšanje života građana BiH, a osobito poljoprivrednika trebalo bi se očitovati u skrbi države nad poljoprivrednim sektorom i ruralnim razvojem, na naše pitanje koliko se uspjelo u dosadašnjim reformama i kako se politika odnosi prema poljoprivredi odgovara :

„Cijela BiH je ruralno područje i malen je postotak ljudi koji su rođeni u gradu, a tolika je nebriga tih vlastodržaca da je to nevjerojatno, budimo iskreni, svi potiču iz nekog sela, ako nije sadio duhan, je krumpir, ako nije sadio, čuvao je kravu a kad ode u Sarajevo sve se zaboravi. Nevjerojatno kako se izgubi taj osjećaj za selo. Ne možeš vjerovati da ljudi koji su potekli sa sela, selo zaborave i da ih selo toliko malo zanima. Odgovor na pitanje „ Šta je tome uzrok?, ja zaista ne znam .“

Gdje vidi potencijal u razvoju poljoprivrede i na koji način se taj razvoj treba ostvariti?

„Volio bih da smo mi ovdje „silicijska dolina“, da su ovdje računari, tvornice, al pošto nemamo to, daj iskoristimo ono što imamo.“ ističe naš sugovornik i nastavlja „Blizu smo Europe, koja treba hranu , imamo klimu, vodu, resurse koje stalno spominjemo, ali nikako te resurse staviti u pogon.

Mislim kako seljak ne može staviti te resurse u pogon već vladajuća elita kojoj je potrebno samo malo : više sluha, više poštenja i malo pravde ; i svima će nam biti bolje. Tužno je da danas prolazim kroz svoje selo, a u selu svi starci, 70 + godina. U narednih deset, petnaest godina sva će naša sela odumrijeti. Ulažemo u seosku infrastrukturu ali ko će prolaziti tim cestama za koju godinu ,kad svi odumru, zarast će ti putovi, ako nekad budu snimali ratne filmove imat će besplatne kulise. Poljoprivrednici u proizvodnji svaštare, računaju ako ne prođe jedan proizvod možda će drugi, stalno kalkuliramo i to je jedna od naših pogrešaka što ne idemo specijalizirano na jedan proizvod. Uz poljodjeljstvo držiš i pčele, kravu, nastojiš preživjeti, imati hranu za sebe jer prihod u poljoprivredi nije siguran . Ljudi rađe, ako mogu, biraju posao u firmi, ostavit će odmah zemlju, takav je trend svatko ide tamo gdje mu je bolje i sigurnije. Ljude treba vratiti zemlji, stvoriti im uvjete da žele ostati i raditi na zemlji.

„Kada govorimo o Europskoj uniji, nije problem u prilagodbi, mi smo definitivno za, ali je problem u postupku provedbe…“

Bosna i Hercegovina učinila je prvi korak ka članstvu u Europskoj Uniji, kako poljoprivrednici gledaju na predpristupni proces i gdje vide nedostatke pitali smo našeg sugovornika:

„Kada govorimo o Europskoj uniji, nije problem u prilagodbi, mi smo definitivno za, ali je problem u postupku provedbe. Kod nas se, nažalost uvijek prepisuju neki zakoni i provode one točke koje se odnose na one najmanje, na radnike i seljake – šta bi seljaci i kako trebali! Radimo suprotno logici, ono što je potrebno prepisati i provesti, na početku je – način rada europskih institucija, njih ustrojiti ovdje kako valja. Treba urediti naše institucije po uzoru na one europske. Lako će se seljak ustrojiti, u nas se uvijek polazi od dna, šta se god radi, polazi se od dna. Kako kažu „riba smrdi od glave“ ajmo poć s glave, piramidu uređujmo od vrha. Kod nas se piramida uređuje s dna i dok se dođe do sredine, zapne i sve se sroza, to je naš najveći problem.“ ističe.

No ni mogućnost otvorenog tržišta, na početku ovogodišnje sezone ne ulijeva optimizam kod poljoprivrednika o čemu Vukojević kaže:

 

„ Što se tiče zakonske regulative tu smo spremni, ozbiljno smo se pripremili, svi smo upisani u fitoregistar. Vremenske prilike nam, evo opet ne idu na ruku, vrijeme je sadnje krumpira,kiša nam otežava, a tko zna šta će biti dok ne prispije. Tržište ko tržište, nikad ne znaš odakle će te nešto zaskočit. Trgovinski odnosi u regiji, uvođenje carine na naše proizvode od strane Hrvatske, potpisivanje sporazuma sa Turskom kojoj je Rusija uvela sankcije sve će se to odraziti na nas. Naš je krumpir bio na policama Hrvatske, Slovenije, Italije, Rusije, prošle godine plasman je bio na domaćem tržištu, što je dobro, svi govorimo „Kupujmo domaće!“, a domaćih proizvoda nema na policama. Uvozimo sve, nema kontrole uvoza. Svoju proizvodnju možemo udvostručiti, mlade vratiti na zemlju a tko će raditi ako nema garancije.“

 

Za kraj razgovora zamolili smo ga prokomentira hoće li dosadašnji primat proizvodnje mladog krumpira u Ljubuškom,koji se ovisno od godine,kreće od 6 do 7 tisuća tona godišnje i proizvodnje na cca 200 hektara, zasjeniti sadnja nove profitabilne kulture, smilja koja već sada samo u Ljubuškom prelazi 150 hektara zasađene površine.

 

„ Onaj tko se dosad bavio poljoprivredom teško se odlučuje na proizvodnju smilja. Velika je stihija i to poljoprivrednika plaši, nema sigurnosti otkupa, garancije cijene, nema potpisivanja ugovora na više godina. Što se tiče računice, jeftinije je baviti se uzgojem smilja nego povrća. No ta neizvjesnost plaši. Pozdravljam sve aktivnosti, lijepo je vidjeti da se krče ova naša brda, da ljudi masovno pokreću proizvodnju, da se vraćaju zemlji. U kojem će to smjeru krenuti i hoće li to institucije podržati i prepoznati ostaje vidjeti.

 

 

Primjer dobre prakse

 

Kao dobar primjer suradnje kojeg treba slijediti u budućim aktivnostima razvoja poljoprivrede na ovom području iz Udruge poljodjeljaca ZHŽ ističu postupak dobivanja dozvole za izvoz mladog krumpira iz BIH u EU. Gubitak najznačajnijeg tržišta otkupa mladog krumpira dogodio se upravo pristupanjem susjedne Hrvatske Europskoj uniji , što je potaknulo domaće institucije da ubrzaju načine provođenja pravila EU na domaćem području reagirajući tako na promjene koje su se dogodile u neposrednom okruženju. Kako bi povećali tržišnu vrijednost svog proizvoda, domaći poljoprivrednici uspjeli su višegodišnjim naporima, zemljopisno zaštititi svoj, glavni tržišni proizvod, mladi krumpir koji je u srpnju prošle godine, nakon trogodišnje zabrane dobio dozvolu izvoza u EU, prošavši stroge kontrole fitosanitarne ispravnosti. Na ovom projektu dobivanja izvozne fitosanitarne dozvole radile su zajedničkim snagama koordinirano sve institucije u BiH : od državne i entitetske do županijske i općinske razine, uključeni su bili instituti i obrazovne institucije, od Uprave za zaštitu zdravlja bilja, županijskih ministarstava, inspektorata, laboratorija , otkupljivača, distributera do samih poljoprivrednika. Suradnju na ishođenju ove dozvole pohvalila je i resorna služba EU-a, koja je bila nadležna za praćenje procesa.

Preporuke Općinskoj upravi

  1. Status mjesnih zajednica i izbori u mjesnim zajednicama
  • Općina Ljubuški treba svojim mjesnim zajednicama vratiti status pravne osobe i omogućiti otvaranje bankovnog računa te ih osposobiti za samostalan rad organiziranjem obuke o upravljanju MZ, komunikaciji sa općinskom upravom, građanima i medijima, izrada planova, upravljanje projektima te namicanje sredstava za provedbu tih projekata.
  • Općinska uprava i Općinsko vijeće trebaju provoditi nestranačke izbore tj. omogućiti da građani sami prelože svoje kandidate za Vijeća svojih MZ jer sve mjesne zajednice nisu jednako tretirane od općinske uprave tj. bolje su pozicionirane one koje su bliže čelnicima u lokalnoj upravi po političkoj liniji ili imaju svoje predstavnike u Općinskom vijeću ili upravi.
  1. Poboljšanje informiranosti, komunikacije, transparentnosti i suradnje i bržeg rješavanja problema i potreba stanovnika MZ
  • Organizirati redovite sastanke Općinske uprave sa predstavnicima mjesnih zajednica svaka tri mjeseca (po potrebi i češće). Bilo bi dobro da se ovi sastanci održavaju sa predstavnicima službe za razvoj, a bilo bi poželjno da na sastancima sudjeluju načelnik i/ili predsjednik OV;
  • Načelnik, pomoćnici, predsjednik OV i vijećnici trebaju obaviti konstruktivne posjete mjesnim zajednicama tj. na terenu se upoznati s problemima i potrebama stanovnika i tako zadobiti povjerenje građana;
  • Predstavnike MZ treba pozivati na sjednice Općinskog vijeća kada se raspravlja o temama vezanim za područje MZ;
  • Treba razviti i usvojiti bolji, institucionalni mehanizam komuniciranja i raspodjele sredstava, tj. transparentniji način od uobičajenih osobnih kontakata između predstavnika MZ i Općinske uprave;
  • Predsjednici i Vijeća MZ ne smiju se zaobilaziti ili izostavljati prilikom provođenja bilo kakvih projekata ili aktivnosti na području mjesne zajednice, tj. Općina i sve druge razine vlasti mora obvezno informirati, konzultirati i uključiti vodstvo MZ u planiranje i realizaciju projekata;
  • Prilagoditi aktivnosti u skladu s različitim potrebama u urbanim i ruralnim zajednicama. U gradskim, budući da su manje optimistične po pitanju održivosti građanskog aktivizma, organizirati forume za razmjenu dobrih iskustava iz prakse i predstaviti uspješne građanske inicijative iz drugih gradskih zajednica u BiH. U ruralnim sredinama, održati obuku o vještinama komuniciranja i upravljanja za bolji rad postojeće, ali trenutno dezorijentirane energije za lokalni angažman.
  • Kroz rad sa Općinskom komisijama za mjesne zajednice, razviti program obraćanja stanovništvu, što će pokrenuti odvijanje sastanaka za lokalno planiranje i umnožiti neposredno komuniciranje građana s gradskim službenicima, vijećnicima a posebice s predstavnicima mjesnih zajednica;
  1. Općinski proračun/budžet i financiranje MZ
  • Nacrt općinskog proračuna/budžeta obavezno uputiti na raspravu u mjesne zajednice i pribaviti pisano mišljenje i prijedloge vijeća svih MZ – tako će se povećati transparentnost i povjerenje stanovnika u rad Općinske uprave;
  • Prilikom izrade proračuna/budžeta, sva proračunska sredstva namijenjena za MZ podijeliti na tri proračunske stavke:
    a) za materijalne troškove ureda koji bi bili isplaćeni MZ početkom godine;
    b) za projekte u MZ – za ova sredstva Općina bi raspisala natječaj, mjesne zajednice bi podnijele prijedloge projekata a posebna Općinska komisija bi, po unaprijed utvrđenim kriterijima, odobravala sredstva mjesnim zajednicama;
    c) ukoliko u budžetu nema stavke „projekti mjesnih zajednica“ onda projekte koje mjesne zajednice odrede kao prioritete uključiti u kapitalne investicije Općine;
  1. Pri Službi zaduženoj za MZ, imenovati koordinatora za mjesne zajednice sa jasnim opisom radnih obveza, koji će servisirati i koordinirati rad svih MZ (predstavnici mjesnih zajednica rade volonterski za dobrobit svih stanovnika trošeći svoje vrijeme i nerijetko novac a vrlo često su izloženi pritisku, kritikama i različitim sumnjama).
  • Predstavnici MZ predlažu uspostavu profesionalnog radnog mjesta tajnika u MZ ili jednog tajnika za više mjesnih zajednica;
  1. Prikupiti profile/osobne karte mjesnih zajednica (sa slikama) i postaviti ih na službenu WEB stranicu Općine, redovito dopunjavati promjene u MZ i realizirane projekte/inicijative. Ovakav način predstavljanja MZ veoma je koristan radi „snimanja“ stanja na terenu za svaku MZ i za Općinu u cijelosti te mogućeg prikupljanja sredstava za rješavanje pojedinačnih potreba i problema stanovnika (donatori, dijaspora, pojedinci);
  2. S obzirom da je veoma malo žena u tijelima mjesnih zajednica, potrebno je promicati razvoj lokalne strategije što će poticati uključenje žena u proces izbora za tijela mjesnih zajednica, a posebice u to uključiti žene vijećnice. U planiranje i akcije u MZ uključiti žene – stanovnice MZ;
  3. Pozvati lokalna sredstva informiranja (radio) da izvještavaju javnost o aktivnostima i inicijativama mjesnih zajednica te otvorenosti općinske uprave ka mjesnoj samoupravi;
  4. Nevladine organizacije trebaju surađivati sa Vijećima MZ, provoditi zajedničke projekte i dobiti odobrenje za aktivnosti koje planiraju provesti u mjesnim zajednicama.
+ Opće informacije

Zrinskofrankopanska 71
88320 Ljubuški
Zapadnohercegovački kanton
Federacija Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina

Tel: +387 39 835 500

+ Političke informacije

Načelnici:

2004 – 2008: Nevenko Barbarić (HDZ)

2008 – 2012: Nevenko Barbarić (HDZ)

2012 – 2016: Nevenko Barbarić (HDZ)

+ Demografske informacije
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine:
0
stanovnika
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine:
0
stanovnika
Mjesne zajednice
  1. Bijača – Zvirići
  2. Cerno
  3. Crnopod
  4. Crveni Grm
  5. Dole – Greda
  6. Grab
  7. Grabovnik
  8. Grljevići
  9. Hardomilje
  10. Hrašljani
  11. Humac
  12. Klobuk
  13. Lipno
  14. Lisice
  15. Ljubuški I
  16. Ljubuški II
  17. Ljubuški III
  18. Miletina
  19. Mostarska Vrata
  20. Orahovlje
  21. Otok
  22. Pregrađe
  23. Proboj
  24. Prolog
  25. Radišići
  26. Stubica
  27. Studenci
  28. Šipovača – Kašče
  29. Teskera
  30. Vašarovići
  31. Veljaci
  32. Vitina
  33. Vojnići
+ Lokalna problematika

U okviru projektnih aktivnosti, u Ljubuškom je 6. oktobra 2015. godine održan sastanak sa predstavnicima savjeta mjesnih zajednica, nevladinih organizacija kao i medija.

Prisutni su upoznati sa ciljevima projekta, komunikacijskom platformom, te su kroz diskusiju iznijeli svoje stavove i probleme sa kojima se susreću lokalne zajednice na području ove općine.

PROBLEMATIKA I MIŠLJENJA KOJA SU ISTAKNUTA OD STRANE SUDIONIKA NA SASTANKU

Rasprava o lokalnim problemima (sadržaj diskusije)

  • Razina participacije građana u procesima donošenja odluka je niska
  • Suradnja dva mehanizma participacije: Mjesne zajednice i nevladine organizacije gotovo ne postoji
  • Sudjelovati mogu samo oni koji su bliski vrhovima političkih stranaka. Političkim strankama nije u interesu da građani sudjeluju u procesima odlučivanja.
  • Pored navedenoga, naši građani nemaju naviku javno govoriti niti izražavati svoje mišljenje ili reakciju na događaje ili probleme u lokalnim zajednicama.
  • Veoma su izražen nepotizam i korupcija pri zapošljavanju pa zato mladi i obrazovani kadrovi odlaze u druge zemlje.
  • Sustav obrazovanja je glomazan i neefikasan sa izraženom korupcijom. Imamo prevelik broj obrazovnih ustanova posebice u visom obrazovanju pa tako npr. SBK ima 17 veleučilišta. Ispiti i diplome se mogu kupiti va većini visokoškolskih ustanova kod nas. Obrazovanje nije usklađeno sa potrebama tržišta pa imamo hiperprodukciju posebice visokoobrazovanog kadra koji ne može dobiti posao pa su prisiljeni napuštati zemlju u potrazi za poslom.
  • Mjesne zajednice koje graniče sa R Hrvatskom imaju problem sa komunalijama poput telefona i vode koji dolaze iz Hrvatske pa mještani plaćaju znatno više cijene ovih usluga. U ovoj općini postoji neobična praksa da npr. Voda iz općine Ljubuški odlazi u Hrvatsku bez ikakve naknade da bi se ta voda vratila u pogranična mjesta po visokoj cijeni. Stanovnici duguju velike iznose za korištenje vode i na sudu su. Nitko niti općina niti kanton ili država ne vode računa o tome kako se koriste njeni vlastiti resursi.
  • Nema strategije niti mehanizama za zbrinjavanje opasnog otpada. Tako u jednoj mjesnoj zajednici već godinama postoji otpad lijekova koji su pristizali u ratu i čiji rok je odavno istekao. Mještani su slučajno saznali za otpad koji je jednostavno je bačen u jedni od kraških jama. Pošto se radi o poroznom tlu mještani se pribojavaju da ovaj otpad može lako zagaditi pitku vodu i okolno zemljište. Nitko nije reagirao na zahtjev građana da se ovaj problem riješi
  • Isti problem postoji sa azbestom koji se skladišti na privatnom zemljištu.
  • Poljoprivreda: Uvozimo 6,5 mil. KM samo hrane dok naša hrana i proizvodi propadaju
  • Šutnja administracije (neažurna i prespora) i izostanak konzultacija i dogovora sa građanima je problem i u ovoj općini.
+ Glas lokalne zajednice

Autorica teksta: Bjanka Medić

Za ocjenu stanja poljoprivrede na području općine Ljubuški i stanja u poljoprivredi općenito na početku 2016. godine pitali smo Dubravka Vukojevića poljoprivrednika iz Ljubuškog, ujedno i predsjednika Udruženja poljodjeljaca u Zapadnohercegovačkoj županiji.

 

Ljude treba vratiti zemlji, stvoriti im uvjete da žele ostati i raditi na zemlji

„Poljoprivreda je na najnižoj razini dosad, početak je sezone,uza sve nedaće i klima se okrenula protiv nas, ovisni smo o vremenskim promjenama,o kiši i suncu, a vidite da je vrijeme iz sezone u sezonu sve gore, jedne godine, kiša, suša, poplave. Nismo riješili osnovne stvari u našoj državi, a priključujemo se Europi, nadamo se da će nam to donijeti boljitak, kad mi sami ne znamo sebe dovesti u red, onda će to izgleda morati Europa. Kad prođete danas kroz naša sela, nigdje nikoga, sela su nam sve praznija, nije da ljudi neće raditi nego im je dosadilo više prelivati „iz šupljeg u prazno“.

Poboljšanje života građana BiH, a osobito poljoprivrednika trebalo bi se očitovati u skrbi države nad poljoprivrednim sektorom i ruralnim razvojem, na naše pitanje koliko se uspjelo u dosadašnjim reformama i kako se politika odnosi prema poljoprivredi odgovara :

„Cijela BiH je ruralno područje i malen je postotak ljudi koji su rođeni u gradu, a tolika je nebriga tih vlastodržaca da je to nevjerojatno, budimo iskreni, svi potiču iz nekog sela, ako nije sadio duhan, je krumpir, ako nije sadio, čuvao je kravu a kad ode u Sarajevo sve se zaboravi. Nevjerojatno kako se izgubi taj osjećaj za selo. Ne možeš vjerovati da ljudi koji su potekli sa sela, selo zaborave i da ih selo toliko malo zanima. Odgovor na pitanje „ Šta je tome uzrok?, ja zaista ne znam .“

Gdje vidi potencijal u razvoju poljoprivrede i na koji način se taj razvoj treba ostvariti?

„Volio bih da smo mi ovdje „silicijska dolina“, da su ovdje računari, tvornice, al pošto nemamo to, daj iskoristimo ono što imamo.“ ističe naš sugovornik i nastavlja „Blizu smo Europe, koja treba hranu , imamo klimu, vodu, resurse koje stalno spominjemo, ali nikako te resurse staviti u pogon.

Mislim kako seljak ne može staviti te resurse u pogon već vladajuća elita kojoj je potrebno samo malo : više sluha, više poštenja i malo pravde ; i svima će nam biti bolje. Tužno je da danas prolazim kroz svoje selo, a u selu svi starci, 70 + godina. U narednih deset, petnaest godina sva će naša sela odumrijeti. Ulažemo u seosku infrastrukturu ali ko će prolaziti tim cestama za koju godinu ,kad svi odumru, zarast će ti putovi, ako nekad budu snimali ratne filmove imat će besplatne kulise. Poljoprivrednici u proizvodnji svaštare, računaju ako ne prođe jedan proizvod možda će drugi, stalno kalkuliramo i to je jedna od naših pogrešaka što ne idemo specijalizirano na jedan proizvod. Uz poljodjeljstvo držiš i pčele, kravu, nastojiš preživjeti, imati hranu za sebe jer prihod u poljoprivredi nije siguran . Ljudi rađe, ako mogu, biraju posao u firmi, ostavit će odmah zemlju, takav je trend svatko ide tamo gdje mu je bolje i sigurnije. Ljude treba vratiti zemlji, stvoriti im uvjete da žele ostati i raditi na zemlji.

„Kada govorimo o Europskoj uniji, nije problem u prilagodbi, mi smo definitivno za, ali je problem u postupku provedbe…“

Bosna i Hercegovina učinila je prvi korak ka članstvu u Europskoj Uniji, kako poljoprivrednici gledaju na predpristupni proces i gdje vide nedostatke pitali smo našeg sugovornika:

„Kada govorimo o Europskoj uniji, nije problem u prilagodbi, mi smo definitivno za, ali je problem u postupku provedbe. Kod nas se, nažalost uvijek prepisuju neki zakoni i provode one točke koje se odnose na one najmanje, na radnike i seljake – šta bi seljaci i kako trebali! Radimo suprotno logici, ono što je potrebno prepisati i provesti, na početku je – način rada europskih institucija, njih ustrojiti ovdje kako valja. Treba urediti naše institucije po uzoru na one europske. Lako će se seljak ustrojiti, u nas se uvijek polazi od dna, šta se god radi, polazi se od dna. Kako kažu „riba smrdi od glave“ ajmo poć s glave, piramidu uređujmo od vrha. Kod nas se piramida uređuje s dna i dok se dođe do sredine, zapne i sve se sroza, to je naš najveći problem.“ ističe.

No ni mogućnost otvorenog tržišta, na početku ovogodišnje sezone ne ulijeva optimizam kod poljoprivrednika o čemu Vukojević kaže:

 

„ Što se tiče zakonske regulative tu smo spremni, ozbiljno smo se pripremili, svi smo upisani u fitoregistar. Vremenske prilike nam, evo opet ne idu na ruku, vrijeme je sadnje krumpira,kiša nam otežava, a tko zna šta će biti dok ne prispije. Tržište ko tržište, nikad ne znaš odakle će te nešto zaskočit. Trgovinski odnosi u regiji, uvođenje carine na naše proizvode od strane Hrvatske, potpisivanje sporazuma sa Turskom kojoj je Rusija uvela sankcije sve će se to odraziti na nas. Naš je krumpir bio na policama Hrvatske, Slovenije, Italije, Rusije, prošle godine plasman je bio na domaćem tržištu, što je dobro, svi govorimo „Kupujmo domaće!“, a domaćih proizvoda nema na policama. Uvozimo sve, nema kontrole uvoza. Svoju proizvodnju možemo udvostručiti, mlade vratiti na zemlju a tko će raditi ako nema garancije.“

 

Za kraj razgovora zamolili smo ga prokomentira hoće li dosadašnji primat proizvodnje mladog krumpira u Ljubuškom,koji se ovisno od godine,kreće od 6 do 7 tisuća tona godišnje i proizvodnje na cca 200 hektara, zasjeniti sadnja nove profitabilne kulture, smilja koja već sada samo u Ljubuškom prelazi 150 hektara zasađene površine.

 

„ Onaj tko se dosad bavio poljoprivredom teško se odlučuje na proizvodnju smilja. Velika je stihija i to poljoprivrednika plaši, nema sigurnosti otkupa, garancije cijene, nema potpisivanja ugovora na više godina. Što se tiče računice, jeftinije je baviti se uzgojem smilja nego povrća. No ta neizvjesnost plaši. Pozdravljam sve aktivnosti, lijepo je vidjeti da se krče ova naša brda, da ljudi masovno pokreću proizvodnju, da se vraćaju zemlji. U kojem će to smjeru krenuti i hoće li to institucije podržati i prepoznati ostaje vidjeti.

 

 

Primjer dobre prakse

 

Kao dobar primjer suradnje kojeg treba slijediti u budućim aktivnostima razvoja poljoprivrede na ovom području iz Udruge poljodjeljaca ZHŽ ističu postupak dobivanja dozvole za izvoz mladog krumpira iz BIH u EU. Gubitak najznačajnijeg tržišta otkupa mladog krumpira dogodio se upravo pristupanjem susjedne Hrvatske Europskoj uniji , što je potaknulo domaće institucije da ubrzaju načine provođenja pravila EU na domaćem području reagirajući tako na promjene koje su se dogodile u neposrednom okruženju. Kako bi povećali tržišnu vrijednost svog proizvoda, domaći poljoprivrednici uspjeli su višegodišnjim naporima, zemljopisno zaštititi svoj, glavni tržišni proizvod, mladi krumpir koji je u srpnju prošle godine, nakon trogodišnje zabrane dobio dozvolu izvoza u EU, prošavši stroge kontrole fitosanitarne ispravnosti. Na ovom projektu dobivanja izvozne fitosanitarne dozvole radile su zajedničkim snagama koordinirano sve institucije u BiH : od državne i entitetske do županijske i općinske razine, uključeni su bili instituti i obrazovne institucije, od Uprave za zaštitu zdravlja bilja, županijskih ministarstava, inspektorata, laboratorija , otkupljivača, distributera do samih poljoprivrednika. Suradnju na ishođenju ove dozvole pohvalila je i resorna služba EU-a, koja je bila nadležna za praćenje procesa.

+ Preporuke

Preporuke Općinskoj upravi

  1. Status mjesnih zajednica i izbori u mjesnim zajednicama
  • Općina Ljubuški treba svojim mjesnim zajednicama vratiti status pravne osobe i omogućiti otvaranje bankovnog računa te ih osposobiti za samostalan rad organiziranjem obuke o upravljanju MZ, komunikaciji sa općinskom upravom, građanima i medijima, izrada planova, upravljanje projektima te namicanje sredstava za provedbu tih projekata.
  • Općinska uprava i Općinsko vijeće trebaju provoditi nestranačke izbore tj. omogućiti da građani sami prelože svoje kandidate za Vijeća svojih MZ jer sve mjesne zajednice nisu jednako tretirane od općinske uprave tj. bolje su pozicionirane one koje su bliže čelnicima u lokalnoj upravi po političkoj liniji ili imaju svoje predstavnike u Općinskom vijeću ili upravi.
  1. Poboljšanje informiranosti, komunikacije, transparentnosti i suradnje i bržeg rješavanja problema i potreba stanovnika MZ
  • Organizirati redovite sastanke Općinske uprave sa predstavnicima mjesnih zajednica svaka tri mjeseca (po potrebi i češće). Bilo bi dobro da se ovi sastanci održavaju sa predstavnicima službe za razvoj, a bilo bi poželjno da na sastancima sudjeluju načelnik i/ili predsjednik OV;
  • Načelnik, pomoćnici, predsjednik OV i vijećnici trebaju obaviti konstruktivne posjete mjesnim zajednicama tj. na terenu se upoznati s problemima i potrebama stanovnika i tako zadobiti povjerenje građana;
  • Predstavnike MZ treba pozivati na sjednice Općinskog vijeća kada se raspravlja o temama vezanim za područje MZ;
  • Treba razviti i usvojiti bolji, institucionalni mehanizam komuniciranja i raspodjele sredstava, tj. transparentniji način od uobičajenih osobnih kontakata između predstavnika MZ i Općinske uprave;
  • Predsjednici i Vijeća MZ ne smiju se zaobilaziti ili izostavljati prilikom provođenja bilo kakvih projekata ili aktivnosti na području mjesne zajednice, tj. Općina i sve druge razine vlasti mora obvezno informirati, konzultirati i uključiti vodstvo MZ u planiranje i realizaciju projekata;
  • Prilagoditi aktivnosti u skladu s različitim potrebama u urbanim i ruralnim zajednicama. U gradskim, budući da su manje optimistične po pitanju održivosti građanskog aktivizma, organizirati forume za razmjenu dobrih iskustava iz prakse i predstaviti uspješne građanske inicijative iz drugih gradskih zajednica u BiH. U ruralnim sredinama, održati obuku o vještinama komuniciranja i upravljanja za bolji rad postojeće, ali trenutno dezorijentirane energije za lokalni angažman.
  • Kroz rad sa Općinskom komisijama za mjesne zajednice, razviti program obraćanja stanovništvu, što će pokrenuti odvijanje sastanaka za lokalno planiranje i umnožiti neposredno komuniciranje građana s gradskim službenicima, vijećnicima a posebice s predstavnicima mjesnih zajednica;
  1. Općinski proračun/budžet i financiranje MZ
  • Nacrt općinskog proračuna/budžeta obavezno uputiti na raspravu u mjesne zajednice i pribaviti pisano mišljenje i prijedloge vijeća svih MZ – tako će se povećati transparentnost i povjerenje stanovnika u rad Općinske uprave;
  • Prilikom izrade proračuna/budžeta, sva proračunska sredstva namijenjena za MZ podijeliti na tri proračunske stavke:
    a) za materijalne troškove ureda koji bi bili isplaćeni MZ početkom godine;
    b) za projekte u MZ – za ova sredstva Općina bi raspisala natječaj, mjesne zajednice bi podnijele prijedloge projekata a posebna Općinska komisija bi, po unaprijed utvrđenim kriterijima, odobravala sredstva mjesnim zajednicama;
    c) ukoliko u budžetu nema stavke „projekti mjesnih zajednica“ onda projekte koje mjesne zajednice odrede kao prioritete uključiti u kapitalne investicije Općine;
  1. Pri Službi zaduženoj za MZ, imenovati koordinatora za mjesne zajednice sa jasnim opisom radnih obveza, koji će servisirati i koordinirati rad svih MZ (predstavnici mjesnih zajednica rade volonterski za dobrobit svih stanovnika trošeći svoje vrijeme i nerijetko novac a vrlo često su izloženi pritisku, kritikama i različitim sumnjama).
  • Predstavnici MZ predlažu uspostavu profesionalnog radnog mjesta tajnika u MZ ili jednog tajnika za više mjesnih zajednica;
  1. Prikupiti profile/osobne karte mjesnih zajednica (sa slikama) i postaviti ih na službenu WEB stranicu Općine, redovito dopunjavati promjene u MZ i realizirane projekte/inicijative. Ovakav način predstavljanja MZ veoma je koristan radi „snimanja“ stanja na terenu za svaku MZ i za Općinu u cijelosti te mogućeg prikupljanja sredstava za rješavanje pojedinačnih potreba i problema stanovnika (donatori, dijaspora, pojedinci);
  2. S obzirom da je veoma malo žena u tijelima mjesnih zajednica, potrebno je promicati razvoj lokalne strategije što će poticati uključenje žena u proces izbora za tijela mjesnih zajednica, a posebice u to uključiti žene vijećnice. U planiranje i akcije u MZ uključiti žene – stanovnice MZ;
  3. Pozvati lokalna sredstva informiranja (radio) da izvještavaju javnost o aktivnostima i inicijativama mjesnih zajednica te otvorenosti općinske uprave ka mjesnoj samoupravi;
  4. Nevladine organizacije trebaju surađivati sa Vijećima MZ, provoditi zajedničke projekte i dobiti odobrenje za aktivnosti koje planiraju provesti u mjesnim zajednicama.