Grad Mostar

Hrvatskih branitelja 2
88000 Mostar
Hercegovačko-neretvanski kanton
Federacija Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina

Tel: +387 36 447 400
e-mail: grad.mostar@mostar.ba

Gradonačelnici:

2004 – 2008: Ljubo Bešlić (HDZ)

2008 – 2012: Ljubo Bešlić (HDZ)

2012 – 2016: Ljubo Bešlić (HDZ)

Izbor gradonačelnika Mostara vrši se indirektno.
Lokalni izbori 2012. godine u Mostaru NISU održani.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine:
0
stanovnika
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine:
0
stanovnika
Mjesne zajednice
  1. Avenija
  2. Baćevići
  3. Bijeli Brijeg I
  4. Bijeli Brijeg II
  5. Bijelo Polje
  6. Blagaj
  7. Bogodol
  8. Brankovac
  9. Buna
  10. Carina
  11. Centar II
  12. Cernica
  13. Cim
  14. Donja Mahala
  15. Drežnica
  16. Gnojnice
  17. Goranci
  18. Ilić
  19. Jasenica
  20. Kralja Tomislava
  21. Kruševo
  22. Luka I
  23. Luka II
  24. Miljkovići
  25. Orlac
  26. Podhum
  27. Podveležje
  28. Polog
  29. Potoci
  30. Raška Gora
  31. Raštani
  32. Rodoč I
  33. Rodoč II
  34. Rondo
  35. Rudnik
  36. Slipčići
  37. Strlečevina
  38. Vihovići
  39. Vrapčići
  40. Vrdi
  41. Zahum
  42. Zalik
  43. Zgoni

U okviru projektnih aktivnosti, u Mostaru je 10. novembra 2015. godine održan sastanak sa predstavnicima savjeta mjesnih zajednica, nevladinih organizacija i medija.

Prisutni su upoznati sa ciljevima projekta, komunikacijskom platformom, te su kroz diskusiju iznijeli svoje stavove i probleme sa kojima se susreću lokalne zajednice na području ovog grada.

PROBLEMATIKA I MIŠLJENJA KOJA SU ISTAKNUTA OD STRANE SUDIONIKA NA SASTANKU

Rasprava o lokalnim problemima (sažetak diskusije)

Kada je u pitanju sudjelovanje građana u procesima odlučivanja, Gradsko vijeće Mostara ne uvažava mišljenja građana, MZ ili NVO-a. To se događa rijetko i ograničeno. Ali sa druge strane i građani su nezainteresirani za ovaj proces. Npr. jedna od prisutnih MZ je organizirala javnu raspravu o projektu za izgradnju nasipa koji bi spriječio poplave u MZ. Stanovnici MZ su uredno obaviješteni i pozvani na raspravu. Na žalost, samo je 6 ljudi došlo na raspravu. Ipak, prijedlozi prikupljeni na ovoj raspravi poslani su u Gradsku upravu ali niti jedan od prijedloga građana nije usvojen. Predstavnik MZ misli da ne treba odustajati i da moramo ako treba i milion puta kucati na ista vrata da nešto ostvarimo za našu zajednicu.

Komunikacija između građana i vlasti mora biti dvosmjerna. Kao pojedinci ne možemo ništa promijeniti ali možemo udruženi u dva mehanizma participacije koji moraju međusobno surađivati i biti u dogovoru. Npr. građani se moraju uključiti u proces donošenja gradskog proračuna.

Predstavnik jedne NVO je iznio optužbe na račun rada mjesnih zajednica. Rekao je da su predsjednici MZ uposlenici gradske uprave a morali bi biti predloženi od građana i birani građana. Građani trebaju doći u MZ i putem nje artikulirati svoje lokalne probleme gradskoj upravi bilo da se radi o problemima infrastrukture ili socijalnih problema, problema mladih itd. Ako je predsjednik MZ miljenik političke stranke/a ostvarit će nešto za svoju MZ ako nije, neće ništa dobiti. Kako iz NVO znaju za ovaj problem ne idu u MZ po pomoć nego se direktno obraćaju gradskoj upravi.

MZ Drežnica udružila je savjete tri mjesne zajednice i uspostavila koordinaciju između mjesnih zajednica (3) i lokalnih NVO. Imaju sastanke jednom mjesečno, formirali komisije za lokalne probleme. Predsjednik Mz smatra da MZ najbolje mogu znati sta treba poduzeti kad stanovnici dođu sa problemima iz oblasti infrastrukture, socijalne problematike, komunalnih naknada. Npr. MZ mora od stanovnika tražiti komunalne naknade od vrata do vrata a ne zna u šta se troše ti prikupljeni novci. Kada je riječ o budžetu predstavnici Mz i NVO znaju proceduru usvajanja budžeta, redoviti šalju svoje prijedloge za budžet i sudjeluju u raspravama o nacrtu budžeta. Na žalost ništa od predloženog Komisija za budžet u gradskoj skupštini ne prihvati jer se usvajanje proračuna svede na dogovor između dvije vladajuće stranke SDA i HDZ.

Predsjednik ove MZ ističe da se u njihovoj MZ planira izgradnja 11 malih hidroelektrana i da se građani prebojavaju hoće li imati dovoljno vode za navodnjavanje svojih poljoprivrednih površina budući da većina njih živi od poljoprivrede i imaju vodonatapne kanale. Predstavnici Savjeta ove MZ išli u drugu općinu da vide kako je ovaj problem riješen tamo i kakve su posljedice izgradnje malih hidroelektrana. Stanovnici MZ Drežnica će na zboru građana odlučivati o izgradnji a tražiti da se 7% profita ostvarenog od prodaje električne energije usmjeri direktno za potrebe stanovnika MZ na poseban račun otvoren samo za ovu svrhu.

Pored navedenoga, predstavnici MZ su ističu da su do 2003. bili pravni subjekti. Danas, MZ nisu pravni subjekti , nemaju ID broj niti svoj račun, ne mogu samostalno raditi, praktično rade bespravno, ne smiju davati izjave za javnost (to mogu samo šefovi gradskih službi). , izrađivati prijedloge za budžet na zborovima građana, ne mogu doći ni do posipanog materijala za lokalne putove, ne sudjeluju u procesima odlučivanja, gradska uprava im se obraća samo kad od njih trebaju informacije s područja MZ ili kad treba prikupljati komunalne naknade, ne dobivaju odgovore na upite poslane gradskoj upravi i skupštini, nemaju koordinatora za MZ koji bi radio za MZ u gradskoj upravi, ne sastaju se sa šefovima službi kojima bi prenijeli problematiku i potrebe stanovnika te razmijenili informacije …

Tokom sastanka kritike su upućene gradskoj upravi i gradskoj skupštini da svojim nesavjesnim radom ili bolje reći neradom, tumače zakone kako odgovara političkim strankama, koje su ih postavile, te direktno utječu na kaos i beznađe građana Mostara.

Jedan od predstavnika medija je rekao da je Mostar rob maske pod koju su se oni što bi nešto trebali raditi u gradu skrili, a to je maska visoke politike, koju oni krive za sve. Tako, kada napišete nešto o semaforu kao odgovor dobijete da ima većih problema u državi od ugašenog svjetla na mostarskom raskrižju. I upravo to njima daje pravo za nerad, a nama osjećaj da smo zaglavili u crnoj rupi. Jer, da nam rade mala svjetla lakše bismo prebrodili ovaj teški mrak na višim razinama.

MOSTAR „GRAD SLUČAJ“ – ZAŠTO?

Autor: Toni Kolar

Nametnuti Statut – na početku napredak, sada dubokoka politička kriza

Mostar je grad u Bosni i Hercegovini, koji je u proteklom ratu totalno devastiran. Poprište je sukoba između sve tri zaraćene strane. Srušene su zgrade, izmjenila se struktura stanovništva. Stari most, simbol grada, ležao je na dnu rijeke čije obale je nekad spajao. U glavama ljudi, grad je bio podijeljen na bošnjački i hrvatski dio. Prelazak s jedne strane na drugu bila je rijetkost, o tome se pričalo i prepričavalo. Formalna podjela grada bila je na šest općina, od kojih su svakoj strani grada pripadale po tri, plus Centralna-središnja zona koja nije pripadala nijednoj općini.

Visoki predstavnik u BiH, Paddy Ashdown, nametnuo je 2004. godine Mostaru novi privremeni Statut. Novim Statutom formirana je jedinstvena Gradska uprava, a dotadašnjih 6 općina ukinuto je i pretvoreno u izborne jedinice, dok su u Gradskom vijeću uvedene kvote, prema kojima niti jedan narod ne može imati većinu.

Prema izjavama Paddy Ashdowna, novi Statut predstavljao je kompromis, čijom će se primjenom grad približiti ujedinjenju, a građani će dobiti ujedinjenu i jeftiniju administraciju. Jednim dijelom, Statut je donio napredak, ali je doveo i do duboke političke krize iz koje se Mostar još nije izvukao.

Prema Ashdownovom Statutu, vijećnici za gradsko vijeće birali su se u 6 izbornih jedinica. Svaka izborna jedinica davala je jednak broj vijećnika, iako između izbornih jedinica postoje velike razlike u broju glasača. Za mandat u Gradskom vijeću, u jednoj izbornoj jedinici, potrebno je 10 puta više glasova nego u drugoj izbornoj jedinici. Također, Statut je diskriminirajući prema građanima bivše Centralne-središnje zone jer oni ne mogu birati i biti birani na listama za gradska područja.

Mostarcima uskraćeno pravo da biraju i da budu birani

Ustavni sud BiH 2010. godine, donio je odluku, kojom Statut Mostara proglašava neustavnim i nalaže njegovu preinaku. Odredbe koje krše Ustav bile su one, prema kojima se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće bira sa 6 izbornih jedinica, iako one imaju različit broj birača. U prilog tome ide i činjenica da građani iz Centralne-središnje gradske zone, ne mogu biti birani ni birati vijećnike za Gradsko vijeće.

Ustavni sud naložio je tadašnjem Gradskom vijeću da poduzme korake kako bi se Statut Grada Mostara uskladio s Ustavom BiH i da ga o tome izvjesti u roku od 3 mjeseca, od dana objave izmjena u Izbornom zakonu od strane Parlamenta. Prošlo je od toga 5 godina, a Parlament nije uskladio Izborni zakon BiH s Ustavom, isto tako Gradsko vijeće Mostara nije uskladilo Statut grada, što je u konačnici dovelo do velike političke krize koja je eskalirala 2012. godine.

Te godine istekao je četverogodišnji mandat trenutnog Gradskog vijeća, kao i gradonačelnika, Ljube Bešlića. Novo Gradsko vijeće trebalo se izabrati na lokalnim izborima 2012. godine, međutim, izbori nisu nikad raspisani. Mostarcima je uskraćeno pravo da biraju i budu birani.

Odluke Ustavnog suda BiH, kojima je naložena izmjena Izbornog zakona BiH i Statuta Grada Mostara, nisu provedene, zbog čega je Mostar 2012. ostao bez izbora. Visoki predstavnik zabranio je rad Gradskog vijeća, a izbori za novo vijeće nisu raspisani; tako je grad na Neretvi ostao bez vijeća.

Odluku da se izmjeni Statut grada nije imao tko provesti, grad je ostao bez vijeća, a gradonačelnik Ljubo Bešlić nastavio je obnašati svoju funkciju u tehničkom mandatu.

Donošenje propračuna po principu „prepiši od predhodne godine“

Od nastanka političke krize u Mostaru, gradonačelnik iz godine u godinu samostalno donosi proračun, tj. prepisuje ga od prethodne godine. Proces donošenja proračuna potraje mjesecima, tako da institucije financirane iz gradskog budžeta, nemaju sredstava za rad.

Primjerice, Centar za socijalni rad Mostar ostaje bez sredstava, djelatnicima kasne plaće, a za isplatu novčanih naknada nema novca. Socijalni radnici se suočavaju sa situacijama da ne mogu pomoći strankama, koje se nalaze u stanju krajnje socijalne potrebe i punopravno zahtijevaju određena prava poput jednokratnih materijalnih pomoći. S druge strane, moraju donositi teške odluke – tko je od 2 podnosioca zahtjeva ugroženiji, iako oba imaju sve uvjete za ostvarivanje prava na materijalnu pomoć.

Navedeni primjer je samo jedan u nizu problema, cijela situacija je puno složenija. Nedostatak gradskog Vijeća utječe na sve aspekte života u Mostaru. Rečenice poput Mi nemamo gradsko Vijeće, Nemamo usvojen proračun mogu se čuti često; koriste se za bijeg od odgovornosti. Izgovaraju se hladno, kao da je to posve normalna stvar. Dok drugi gradovi i općine imaju budžet za mlade, dječije doplatke, izdašnije socijalne naknade, mi se bavimo nekakvim statutima i obranom vitalnih nacionalnih interesa.

(Članak je na jeziku autora i na ovoj stranici dat je na dva pisma)

Preporuke Gradskoj upravi

  1. Status mjesnih zajednica i izbori u mjesnim zajednicama
  • Grad Mostar treba svojim mjesnim zajednicama vratiti status pravne osobe i omogućiti otvaranje bankovnog računa te ih osposobiti za samostalan rad organiziranjem obuke o upravljanju MZ, komunikaciji sa općinskom upravom, građanima i medijima, izrada planova, upravljanje projektima te namicanje sredstava za provedbu tih projekata.
  • Gradska uprava i Gradsko vijeće trebaju provoditi nestranačke izbore tj. omogućiti da građani sami prelože svoje kandidate za Vijeća svojih MZ jer sve mjesne zajednice nisu jednako tretirane od općinske uprave tj. bolje su pozicionirane one koje su bliže čelnicima u lokalnoj upravi po političkoj liniji ili imaju svoje predstavnike u Gradskom vijeću ili upravi.
  1. Poboljšanje informiranosti, komunikacije, transparentnosti i suradnje i bržeg rješavanja problema i potreba stanovnika MZ
  • Organizirati redovite sastanke Gradske uprave sa predstavnicima mjesnih zajednica svaka tri mjeseca (po potrebi i češće). Bilo bi dobro da se ovi sastanci održavaju sa predstavnicima službe za razvoj, a bilo bi poželjno da na sastancima sudjeluju gradonačelnik i/ili predsjednik GV;
  • Gradonačelnik, pomoćnici, predsjednik GV i vijećnici trebaju obaviti konstruktivne posjete mjesnim zajednicama tj. na terenu se upoznati s problemima i potrebama stanovnika i tako zadobiti povjerenje građana;
  • Predstavnike MZ treba pozivati na sjednice Gradskog vijeća kada se raspravlja o temama vezanim za područje MZ;
  • Treba razviti i usvojiti bolji, institucionalni mehanizam komuniciranja i raspodjele sredstava, tj. transparentniji način od uobičajenih osobnih kontakata između predstavnika MZ i Gradske uprave;
  • Predsjednici i Vijeća MZ ne smiju se zaobilaziti ili izostavljati prilikom provođenja bilo kakvih projekata ili aktivnosti na području mjesne zajednice, tj. Grad i sve druge razine vlasti mora obvezno informirati, konzultirati i uključiti vodstvo MZ u planiranje i realizaciju projekata;
  • Prilagoditi aktivnosti u skladu s različitim potrebama u urbanim i ruralnim zajednicama. U gradskim, budući da su manje optimistične po pitanju održivosti građanskog aktivizma, organizirati forume za razmjenu dobrih iskustava iz prakse i predstaviti uspješne građanske inicijative iz drugih gradskih zajednica u BiH. U ruralnim sredinama, održati obuku o vještinama komuniciranja i upravljanja za bolji rad postojeće, ali trenutno dezorijentirane energije za lokalni angažman.
  • Kroz rad sa Gradskom komisijom za mjesne zajednice, razviti program obraćanja stanovništvu, što će pokrenuti odvijanje sastanaka za lokalno planiranje i umnožiti neposredno komuniciranje građana s gradskim službenicima, vijećnicima a posebice s predstavnicima mjesnih zajednica;
  1. Gradski proračun/budžet i financiranje MZ
  • Nacrt gradskog proračuna/budžeta obavezno uputiti na raspravu u mjesne zajednice i pribaviti pisano mišljenje i prijedloge vijeća svih MZ – tako će se povećati transparentnost i povjerenje stanovnika u rad Gradske uprave;
  • Prilikom izrade proračuna/budžeta, sva proračunska sredstva namijenjena za MZ podijeliti na tri proračunske stavke:
    a) za materijalne troškove ureda (prema broju stanovnika) koji bi bili isplaćeni MZ početkom godine,
    b) za projekte u MZ – za ova sredstva Grad bi raspisala natječaj, mjesne zajednice bi podnijele prijedloge projekata a posebna Gradska komisija bi, po unaprijed utvrđenim kriterijima, odobravala sredstva mjesnim zajednicama;
    c) ukoliko u budžetu nema stavke „projekti mjesnih zajednica“ onda projekte koje mjesne zajednice odrede kao prioritete uključiti u kapitalne investicije Grada;
  1. Pri Službi zaduženoj za MZ, imenovati koordinatora za mjesne zajednice sa jasnim opisom radnih obveza, koji će servisirati i koordinirati rad svih MZ (predstavnici mjesnih zajednica rade volonterski za dobrobit svih stanovnika trošeći svoje vrijeme i nerijetko novac a vrlo često su izloženi pritisku, kritikama i različitim sumnjama).
  • Predstavnici MZ predlažu uspostavu profesionalnog radnog mjesta tajnika u MZ ili jednog tajnika za više mjesnih zajednica;
  1. Prikupiti profile/osobne karte mjesnih zajednica (sa slikama) i postaviti ih na službenu WEB stranicu Grada, redovito dopunjavati promjene u MZ i realizirane projekte/inicijative. Ovakav način predstavljanja MZ veoma je koristan radi „snimanja“ stanja na terenu za svaku MZ i za Grad u cijelosti te mogućeg prikupljanja sredstava za rješavanje pojedinačnih potreba i problema stanovnika (donatori, dijaspora, pojedinci);
  2. S obzirom da je veoma malo žena u tijelima mjesnih zajednica, potrebno je promicati razvoj lokalne strategije što će poticati uključenje žena u proces izbora za tijela mjesnih zajednica, a posebice u to uključiti žene vijećnice. U planiranje i akcije u MZ uključiti žene – stanovnice MZ;
  3. Pozvati lokalna sredstva informiranja (radio) da izvještavaju javnost o aktivnostima i inicijativama mjesnih zajednica te otvorenosti općinske uprave ka mjesnoj samoupravi;
  4. Nevladine organizacije trebaju surađivati sa Vijećima MZ, provoditi zajedničke projekte i dobiti odobrenje za aktivnosti koje planiraju provesti u mjesnim zajednicama.
+ Opće informacije

Hrvatskih branitelja 2
88000 Mostar
Hercegovačko-neretvanski kanton
Federacija Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina

Tel: +387 36 447 400
e-mail: grad.mostar@mostar.ba

+ Političke informacije

Gradonačelnici:

2004 – 2008: Ljubo Bešlić (HDZ)

2008 – 2012: Ljubo Bešlić (HDZ)

2012 – 2016: Ljubo Bešlić (HDZ)

Izbor gradonačelnika Mostara vrši se indirektno.
Lokalni izbori 2012. godine u Mostaru NISU održani.

+ Demografske informacije
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine:
0
stanovnika
Prema popisu stanovništva iz 1991. godine:
0
stanovnika
Mjesne zajednice
  1. Avenija
  2. Baćevići
  3. Bijeli Brijeg I
  4. Bijeli Brijeg II
  5. Bijelo Polje
  6. Blagaj
  7. Bogodol
  8. Brankovac
  9. Buna
  10. Carina
  11. Centar II
  12. Cernica
  13. Cim
  14. Donja Mahala
  15. Drežnica
  16. Gnojnice
  17. Goranci
  18. Ilić
  19. Jasenica
  20. Kralja Tomislava
  21. Kruševo
  22. Luka I
  23. Luka II
  24. Miljkovići
  25. Orlac
  26. Podhum
  27. Podveležje
  28. Polog
  29. Potoci
  30. Raška Gora
  31. Raštani
  32. Rodoč I
  33. Rodoč II
  34. Rondo
  35. Rudnik
  36. Slipčići
  37. Strlečevina
  38. Vihovići
  39. Vrapčići
  40. Vrdi
  41. Zahum
  42. Zalik
  43. Zgoni
+ Lokalna problematika

U okviru projektnih aktivnosti, u Mostaru je 10. novembra 2015. godine održan sastanak sa predstavnicima savjeta mjesnih zajednica, nevladinih organizacija i medija.

Prisutni su upoznati sa ciljevima projekta, komunikacijskom platformom, te su kroz diskusiju iznijeli svoje stavove i probleme sa kojima se susreću lokalne zajednice na području ovog grada.

PROBLEMATIKA I MIŠLJENJA KOJA SU ISTAKNUTA OD STRANE SUDIONIKA NA SASTANKU

Rasprava o lokalnim problemima (sažetak diskusije)

Kada je u pitanju sudjelovanje građana u procesima odlučivanja, Gradsko vijeće Mostara ne uvažava mišljenja građana, MZ ili NVO-a. To se događa rijetko i ograničeno. Ali sa druge strane i građani su nezainteresirani za ovaj proces. Npr. jedna od prisutnih MZ je organizirala javnu raspravu o projektu za izgradnju nasipa koji bi spriječio poplave u MZ. Stanovnici MZ su uredno obaviješteni i pozvani na raspravu. Na žalost, samo je 6 ljudi došlo na raspravu. Ipak, prijedlozi prikupljeni na ovoj raspravi poslani su u Gradsku upravu ali niti jedan od prijedloga građana nije usvojen. Predstavnik MZ misli da ne treba odustajati i da moramo ako treba i milion puta kucati na ista vrata da nešto ostvarimo za našu zajednicu.

Komunikacija između građana i vlasti mora biti dvosmjerna. Kao pojedinci ne možemo ništa promijeniti ali možemo udruženi u dva mehanizma participacije koji moraju međusobno surađivati i biti u dogovoru. Npr. građani se moraju uključiti u proces donošenja gradskog proračuna.

Predstavnik jedne NVO je iznio optužbe na račun rada mjesnih zajednica. Rekao je da su predsjednici MZ uposlenici gradske uprave a morali bi biti predloženi od građana i birani građana. Građani trebaju doći u MZ i putem nje artikulirati svoje lokalne probleme gradskoj upravi bilo da se radi o problemima infrastrukture ili socijalnih problema, problema mladih itd. Ako je predsjednik MZ miljenik političke stranke/a ostvarit će nešto za svoju MZ ako nije, neće ništa dobiti. Kako iz NVO znaju za ovaj problem ne idu u MZ po pomoć nego se direktno obraćaju gradskoj upravi.

MZ Drežnica udružila je savjete tri mjesne zajednice i uspostavila koordinaciju između mjesnih zajednica (3) i lokalnih NVO. Imaju sastanke jednom mjesečno, formirali komisije za lokalne probleme. Predsjednik Mz smatra da MZ najbolje mogu znati sta treba poduzeti kad stanovnici dođu sa problemima iz oblasti infrastrukture, socijalne problematike, komunalnih naknada. Npr. MZ mora od stanovnika tražiti komunalne naknade od vrata do vrata a ne zna u šta se troše ti prikupljeni novci. Kada je riječ o budžetu predstavnici Mz i NVO znaju proceduru usvajanja budžeta, redoviti šalju svoje prijedloge za budžet i sudjeluju u raspravama o nacrtu budžeta. Na žalost ništa od predloženog Komisija za budžet u gradskoj skupštini ne prihvati jer se usvajanje proračuna svede na dogovor između dvije vladajuće stranke SDA i HDZ.

Predsjednik ove MZ ističe da se u njihovoj MZ planira izgradnja 11 malih hidroelektrana i da se građani prebojavaju hoće li imati dovoljno vode za navodnjavanje svojih poljoprivrednih površina budući da većina njih živi od poljoprivrede i imaju vodonatapne kanale. Predstavnici Savjeta ove MZ išli u drugu općinu da vide kako je ovaj problem riješen tamo i kakve su posljedice izgradnje malih hidroelektrana. Stanovnici MZ Drežnica će na zboru građana odlučivati o izgradnji a tražiti da se 7% profita ostvarenog od prodaje električne energije usmjeri direktno za potrebe stanovnika MZ na poseban račun otvoren samo za ovu svrhu.

Pored navedenoga, predstavnici MZ su ističu da su do 2003. bili pravni subjekti. Danas, MZ nisu pravni subjekti , nemaju ID broj niti svoj račun, ne mogu samostalno raditi, praktično rade bespravno, ne smiju davati izjave za javnost (to mogu samo šefovi gradskih službi). , izrađivati prijedloge za budžet na zborovima građana, ne mogu doći ni do posipanog materijala za lokalne putove, ne sudjeluju u procesima odlučivanja, gradska uprava im se obraća samo kad od njih trebaju informacije s područja MZ ili kad treba prikupljati komunalne naknade, ne dobivaju odgovore na upite poslane gradskoj upravi i skupštini, nemaju koordinatora za MZ koji bi radio za MZ u gradskoj upravi, ne sastaju se sa šefovima službi kojima bi prenijeli problematiku i potrebe stanovnika te razmijenili informacije …

Tokom sastanka kritike su upućene gradskoj upravi i gradskoj skupštini da svojim nesavjesnim radom ili bolje reći neradom, tumače zakone kako odgovara političkim strankama, koje su ih postavile, te direktno utječu na kaos i beznađe građana Mostara.

Jedan od predstavnika medija je rekao da je Mostar rob maske pod koju su se oni što bi nešto trebali raditi u gradu skrili, a to je maska visoke politike, koju oni krive za sve. Tako, kada napišete nešto o semaforu kao odgovor dobijete da ima većih problema u državi od ugašenog svjetla na mostarskom raskrižju. I upravo to njima daje pravo za nerad, a nama osjećaj da smo zaglavili u crnoj rupi. Jer, da nam rade mala svjetla lakše bismo prebrodili ovaj teški mrak na višim razinama.

+ Glas lokalne zajednice

MOSTAR „GRAD SLUČAJ“ – ZAŠTO?

Autor: Toni Kolar

Nametnuti Statut – na početku napredak, sada dubokoka politička kriza

Mostar je grad u Bosni i Hercegovini, koji je u proteklom ratu totalno devastiran. Poprište je sukoba između sve tri zaraćene strane. Srušene su zgrade, izmjenila se struktura stanovništva. Stari most, simbol grada, ležao je na dnu rijeke čije obale je nekad spajao. U glavama ljudi, grad je bio podijeljen na bošnjački i hrvatski dio. Prelazak s jedne strane na drugu bila je rijetkost, o tome se pričalo i prepričavalo. Formalna podjela grada bila je na šest općina, od kojih su svakoj strani grada pripadale po tri, plus Centralna-središnja zona koja nije pripadala nijednoj općini.

Visoki predstavnik u BiH, Paddy Ashdown, nametnuo je 2004. godine Mostaru novi privremeni Statut. Novim Statutom formirana je jedinstvena Gradska uprava, a dotadašnjih 6 općina ukinuto je i pretvoreno u izborne jedinice, dok su u Gradskom vijeću uvedene kvote, prema kojima niti jedan narod ne može imati većinu.

Prema izjavama Paddy Ashdowna, novi Statut predstavljao je kompromis, čijom će se primjenom grad približiti ujedinjenju, a građani će dobiti ujedinjenu i jeftiniju administraciju. Jednim dijelom, Statut je donio napredak, ali je doveo i do duboke političke krize iz koje se Mostar još nije izvukao.

Prema Ashdownovom Statutu, vijećnici za gradsko vijeće birali su se u 6 izbornih jedinica. Svaka izborna jedinica davala je jednak broj vijećnika, iako između izbornih jedinica postoje velike razlike u broju glasača. Za mandat u Gradskom vijeću, u jednoj izbornoj jedinici, potrebno je 10 puta više glasova nego u drugoj izbornoj jedinici. Također, Statut je diskriminirajući prema građanima bivše Centralne-središnje zone jer oni ne mogu birati i biti birani na listama za gradska područja.

Mostarcima uskraćeno pravo da biraju i da budu birani

Ustavni sud BiH 2010. godine, donio je odluku, kojom Statut Mostara proglašava neustavnim i nalaže njegovu preinaku. Odredbe koje krše Ustav bile su one, prema kojima se isti broj vijećnika u Gradsko vijeće bira sa 6 izbornih jedinica, iako one imaju različit broj birača. U prilog tome ide i činjenica da građani iz Centralne-središnje gradske zone, ne mogu biti birani ni birati vijećnike za Gradsko vijeće.

Ustavni sud naložio je tadašnjem Gradskom vijeću da poduzme korake kako bi se Statut Grada Mostara uskladio s Ustavom BiH i da ga o tome izvjesti u roku od 3 mjeseca, od dana objave izmjena u Izbornom zakonu od strane Parlamenta. Prošlo je od toga 5 godina, a Parlament nije uskladio Izborni zakon BiH s Ustavom, isto tako Gradsko vijeće Mostara nije uskladilo Statut grada, što je u konačnici dovelo do velike političke krize koja je eskalirala 2012. godine.

Te godine istekao je četverogodišnji mandat trenutnog Gradskog vijeća, kao i gradonačelnika, Ljube Bešlića. Novo Gradsko vijeće trebalo se izabrati na lokalnim izborima 2012. godine, međutim, izbori nisu nikad raspisani. Mostarcima je uskraćeno pravo da biraju i budu birani.

Odluke Ustavnog suda BiH, kojima je naložena izmjena Izbornog zakona BiH i Statuta Grada Mostara, nisu provedene, zbog čega je Mostar 2012. ostao bez izbora. Visoki predstavnik zabranio je rad Gradskog vijeća, a izbori za novo vijeće nisu raspisani; tako je grad na Neretvi ostao bez vijeća.

Odluku da se izmjeni Statut grada nije imao tko provesti, grad je ostao bez vijeća, a gradonačelnik Ljubo Bešlić nastavio je obnašati svoju funkciju u tehničkom mandatu.

Donošenje propračuna po principu „prepiši od predhodne godine“

Od nastanka političke krize u Mostaru, gradonačelnik iz godine u godinu samostalno donosi proračun, tj. prepisuje ga od prethodne godine. Proces donošenja proračuna potraje mjesecima, tako da institucije financirane iz gradskog budžeta, nemaju sredstava za rad.

Primjerice, Centar za socijalni rad Mostar ostaje bez sredstava, djelatnicima kasne plaće, a za isplatu novčanih naknada nema novca. Socijalni radnici se suočavaju sa situacijama da ne mogu pomoći strankama, koje se nalaze u stanju krajnje socijalne potrebe i punopravno zahtijevaju određena prava poput jednokratnih materijalnih pomoći. S druge strane, moraju donositi teške odluke – tko je od 2 podnosioca zahtjeva ugroženiji, iako oba imaju sve uvjete za ostvarivanje prava na materijalnu pomoć.

Navedeni primjer je samo jedan u nizu problema, cijela situacija je puno složenija. Nedostatak gradskog Vijeća utječe na sve aspekte života u Mostaru. Rečenice poput Mi nemamo gradsko Vijeće, Nemamo usvojen proračun mogu se čuti često; koriste se za bijeg od odgovornosti. Izgovaraju se hladno, kao da je to posve normalna stvar. Dok drugi gradovi i općine imaju budžet za mlade, dječije doplatke, izdašnije socijalne naknade, mi se bavimo nekakvim statutima i obranom vitalnih nacionalnih interesa.

(Članak je na jeziku autora i na ovoj stranici dat je na dva pisma)

+ Preporuke

Preporuke Gradskoj upravi

  1. Status mjesnih zajednica i izbori u mjesnim zajednicama
  • Grad Mostar treba svojim mjesnim zajednicama vratiti status pravne osobe i omogućiti otvaranje bankovnog računa te ih osposobiti za samostalan rad organiziranjem obuke o upravljanju MZ, komunikaciji sa općinskom upravom, građanima i medijima, izrada planova, upravljanje projektima te namicanje sredstava za provedbu tih projekata.
  • Gradska uprava i Gradsko vijeće trebaju provoditi nestranačke izbore tj. omogućiti da građani sami prelože svoje kandidate za Vijeća svojih MZ jer sve mjesne zajednice nisu jednako tretirane od općinske uprave tj. bolje su pozicionirane one koje su bliže čelnicima u lokalnoj upravi po političkoj liniji ili imaju svoje predstavnike u Gradskom vijeću ili upravi.
  1. Poboljšanje informiranosti, komunikacije, transparentnosti i suradnje i bržeg rješavanja problema i potreba stanovnika MZ
  • Organizirati redovite sastanke Gradske uprave sa predstavnicima mjesnih zajednica svaka tri mjeseca (po potrebi i češće). Bilo bi dobro da se ovi sastanci održavaju sa predstavnicima službe za razvoj, a bilo bi poželjno da na sastancima sudjeluju gradonačelnik i/ili predsjednik GV;
  • Gradonačelnik, pomoćnici, predsjednik GV i vijećnici trebaju obaviti konstruktivne posjete mjesnim zajednicama tj. na terenu se upoznati s problemima i potrebama stanovnika i tako zadobiti povjerenje građana;
  • Predstavnike MZ treba pozivati na sjednice Gradskog vijeća kada se raspravlja o temama vezanim za područje MZ;
  • Treba razviti i usvojiti bolji, institucionalni mehanizam komuniciranja i raspodjele sredstava, tj. transparentniji način od uobičajenih osobnih kontakata između predstavnika MZ i Gradske uprave;
  • Predsjednici i Vijeća MZ ne smiju se zaobilaziti ili izostavljati prilikom provođenja bilo kakvih projekata ili aktivnosti na području mjesne zajednice, tj. Grad i sve druge razine vlasti mora obvezno informirati, konzultirati i uključiti vodstvo MZ u planiranje i realizaciju projekata;
  • Prilagoditi aktivnosti u skladu s različitim potrebama u urbanim i ruralnim zajednicama. U gradskim, budući da su manje optimistične po pitanju održivosti građanskog aktivizma, organizirati forume za razmjenu dobrih iskustava iz prakse i predstaviti uspješne građanske inicijative iz drugih gradskih zajednica u BiH. U ruralnim sredinama, održati obuku o vještinama komuniciranja i upravljanja za bolji rad postojeće, ali trenutno dezorijentirane energije za lokalni angažman.
  • Kroz rad sa Gradskom komisijom za mjesne zajednice, razviti program obraćanja stanovništvu, što će pokrenuti odvijanje sastanaka za lokalno planiranje i umnožiti neposredno komuniciranje građana s gradskim službenicima, vijećnicima a posebice s predstavnicima mjesnih zajednica;
  1. Gradski proračun/budžet i financiranje MZ
  • Nacrt gradskog proračuna/budžeta obavezno uputiti na raspravu u mjesne zajednice i pribaviti pisano mišljenje i prijedloge vijeća svih MZ – tako će se povećati transparentnost i povjerenje stanovnika u rad Gradske uprave;
  • Prilikom izrade proračuna/budžeta, sva proračunska sredstva namijenjena za MZ podijeliti na tri proračunske stavke:
    a) za materijalne troškove ureda (prema broju stanovnika) koji bi bili isplaćeni MZ početkom godine,
    b) za projekte u MZ – za ova sredstva Grad bi raspisala natječaj, mjesne zajednice bi podnijele prijedloge projekata a posebna Gradska komisija bi, po unaprijed utvrđenim kriterijima, odobravala sredstva mjesnim zajednicama;
    c) ukoliko u budžetu nema stavke „projekti mjesnih zajednica“ onda projekte koje mjesne zajednice odrede kao prioritete uključiti u kapitalne investicije Grada;
  1. Pri Službi zaduženoj za MZ, imenovati koordinatora za mjesne zajednice sa jasnim opisom radnih obveza, koji će servisirati i koordinirati rad svih MZ (predstavnici mjesnih zajednica rade volonterski za dobrobit svih stanovnika trošeći svoje vrijeme i nerijetko novac a vrlo često su izloženi pritisku, kritikama i različitim sumnjama).
  • Predstavnici MZ predlažu uspostavu profesionalnog radnog mjesta tajnika u MZ ili jednog tajnika za više mjesnih zajednica;
  1. Prikupiti profile/osobne karte mjesnih zajednica (sa slikama) i postaviti ih na službenu WEB stranicu Grada, redovito dopunjavati promjene u MZ i realizirane projekte/inicijative. Ovakav način predstavljanja MZ veoma je koristan radi „snimanja“ stanja na terenu za svaku MZ i za Grad u cijelosti te mogućeg prikupljanja sredstava za rješavanje pojedinačnih potreba i problema stanovnika (donatori, dijaspora, pojedinci);
  2. S obzirom da je veoma malo žena u tijelima mjesnih zajednica, potrebno je promicati razvoj lokalne strategije što će poticati uključenje žena u proces izbora za tijela mjesnih zajednica, a posebice u to uključiti žene vijećnice. U planiranje i akcije u MZ uključiti žene – stanovnice MZ;
  3. Pozvati lokalna sredstva informiranja (radio) da izvještavaju javnost o aktivnostima i inicijativama mjesnih zajednica te otvorenosti općinske uprave ka mjesnoj samoupravi;
  4. Nevladine organizacije trebaju surađivati sa Vijećima MZ, provoditi zajedničke projekte i dobiti odobrenje za aktivnosti koje planiraju provesti u mjesnim zajednicama.